Jabuka kirghisorum (ukrasna jabuka) Malus kirghisorum

Detaljan opis proizvoda

Jabuka kirghisorum (ukrasna jabuka) - botanička vrsta jabuke podrijetlom iz planinskih područja Kirgistana i šireg prostora središnje Azije, gdje raste u prirodnim šumama jabuka i na obroncima na nadmorskim visinama od približno 1200 do 1800 m. U stručnoj literaturi navodi se kao manje stablo ili snažniji grm koji u zrelosti doseže visinu od oko 6 do 10 m i oblikuje široku, raširenu do kišobranastu krošnju. Izboji su tanji, bez trnova, a nose papirnate listove široko obrnuto jajastog do eliptičnog oblika. U proljeće, obično u travnju i svibnju, pojavljuju se cvjetovi promjera približno 3 do 5 cm, svijetloružičasti do gotovo bijeli, nježnog i prirodnog izgleda. Vrsta se cijeni ne samo kao botanički zanimljiva jabuka nego i kao vrijedan genetski izvor za oplemenjivanje jer potječe iz područja koje se smatra jednim od središta podrijetla jabuka. Plodovi su vrlo promjenjivi, okrugli do valjkasti, zelenkasti, žućkasti, crvenkasti i crveni, a mogu biti veliki približno 3 do 8 cm. Jestivi su, okusom različiti ovisno o pojedinoj populaciji i prikladni za izravnu konzumaciju, daljnju preradu te kao zanimljivost u zbirnim i prirodnim nasadima. Vrsta je primjenjiva kao soliter, u krajobraznim kompozicijama, ekstenzivnijim voćnjacima te kao dio genofondnih i botaničkih nasada.

Uzgoj:  Biljci najbolje odgovara puno sunce ili lagana polusjena, a na suncu su obilnost cvatnje i obojenost plodova najizraženiji. Najprikladnije je dublje, humusno i propusno tlo umjerene vlažnosti i dobre drenaže, idealno u rasponu pH 6,0–7,5. U težim glinastim tlima korisno je umiješati šljunak ili grublju organsku tvar, a na vrlo suhim staništima pomaže malč koji stabilizira vlagu. Biljke se najčešće sade od ožujka do studenog, ovisno o vrsti korijenove grude, a nakon sadnje preporučuje se redovitije zalijevanje, osobito u prve dvije vegetacije. Nakon ukorjenjivanja podnosi kratkotrajna sušna razdoblja, no duga suša ograničava cvatnju i veličinu plodova. Gnojidba je obično dovoljna umjerena u proljeće, a prekomjerna gnojidba dušikom povećava osjetljivost na lisne uši. Rez se ograničava na odgojni, a kasnije prorjeđivački, koji se provodi nakon cvatnje ili u rano proljeće kako bi krošnja ostala prozračna i nakon kiše se brzo sušila. U našim klimatskim uvjetima riječ je o pouzdano otpornoj drvenastoj biljci do približno −29 °C, no mladim stablima pogoduje zavjetrina izvan mrazišta s kasnim proljetnim mrazevima. Za soliter se ostavlja razmak sadnje od najmanje 4 do 5 m od drugih drvenastih biljaka, a u slobodnijoj živici razmak između biljaka iznosi otprilike 1 do 1,5 m. Među moguće štetnike ubrajaju se lisne uši i savijači, a od bolesti se u nepovoljnim godinama mogu pojaviti krastavost ili pepelnica, ipak je zaštita potrebna tek iznimno.

Autor: Kristýna | Revizija: 06.4. 2026