Jabuka kirghisorum (ukrasna jabuka) - kontejner Malus kirghisorum

Detaljan opis proizvoda

Jabuka kirghisorum (ukrasna jabuka) - botanička vrsta jabuke podrijetlom iz planinskih područja Kirgistana i šireg dijela središnje Azije, gdje raste u prirodnim šumama jabuka i na obroncima na nadmorskim visinama od približno 1200–1800 m. U stručnoj se literaturi navodi kao manje stablo ili snažniji grm koji u zrelosti doseže visinu od oko 6–10 m i oblikuje široku, razgranatu do kišobranastu krošnju. Izboji su tanji, bez trnova i nose papirnate listove široko obrnuto jajastog do eliptičnog oblika. U proljeće, obično u travnju do svibnja, pojavljuju se cvjetovi promjera približno 3–5 cm, svijetloružičasti do gotovo bijeli, koji djeluju nježno i prirodno. Vrsta je cijenjena ne samo kao botanički zanimljiva jabuka nego i kao vrijedan genetski izvor za oplemenjivanje jer potječe iz područja koje se smatra jednim od središta podrijetla jabuka. Plodovi su vrlo promjenjivi, okrugli do valjkasti, zelenkasti, žućkasti, crvenkasti i crveni, veličine približno 3–8 cm. Jestivi su, okusom različiti ovisno o pojedinoj populaciji i prikladni za izravnu kušnju, daljnju preradu te kao zanimljivost u zbirnim i prirodnim nasadima. Vrsta se ističe kao soliter, u krajobraznim kompozicijama, ekstenzivnijim voćnjacima te kao dio genofondnih i botaničkih nasada.

Uzgoj:  Najbolje uspijeva na punom suncu, a podnosi i laganu polusjenu, no na suncu su cvatnja i obojenost plodova najizraženiji. Najprikladnije je dublje, humusno i propusno tlo umjerene vlažnosti i dobre drenaže, idealno pH vrijednosti 6,0–7,5. U težim glinastim tlima pomaže umješavanje šljunka ili grublje organske tvari, a na vrlo suhim staništima malč koji stabilizira vlagu. Biljke se najčešće sade od ožujka do studenog, ovisno o vrsti korijenove grude, a nakon sadnje preporučuje se redovitije zalijevanje, osobito u prve dvije vegetacijske sezone. Nakon ukorjenjivanja podnosi kratkotrajna sušna razdoblja, no duga suša smanjuje cvatnju i veličinu plodova. Obično je dovoljna umjerena gnojidba u proljeće, a prekomjerna gnojidba dušikom povećava osjetljivost na lisne uši. Rez se ograničava na odgojni i kasnije prorjeđivanje, a provodi se nakon cvatnje ili u rano proljeće kako bi krošnja ostala prozračna i brzo se sušila nakon kiše. U našim je uvjetima pouzdano otporna na mraz do približno −29 °C, no mladim stablima pogoduje zavjetrina izvan mrazišta s kasnim proljetnim mrazevima. Za soliter se ostavlja razmak od najmanje 4–5 m od drugih drvenastih biljaka, a u slobodnijoj živici razmak sadnje iznosi otprilike 1–1,5 m. Od štetnika se mogu pojaviti lisne uši i savijači, a od bolesti u nepovoljnim godinama krastavost ili pepelnica, ipak je zaštita potrebna samo iznimno.

Autor: Kristýna | Revizija: 06.4. 2026