Ivančica 'Wirral Supreme' - Leucanthemum x superbum 'Wirral Supreme' Leucanthemum x superbum 'Wirral Supreme'

Detaljan opis proizvoda

Ivančica 'Wirral Supreme' - upečatljiva šastska ivančica s punim cvjetovima, jedan od provjerenih kultivara za gredice trajnica i rez. Šastske ivančice nastale su na prijelazu 19. u 20. stoljeće oplemenjivanjem europskih vrsta roda Leucanthemum, a kao vrtna skupina odlikuju se snažnim rastom i velikim cvjetnim glavicama. Kultivar 'Wirral Supreme' oblikuje uspravne busene, obično visoke 70–90 cm i široke 35–45 cm, s uskim, tamnozelenim do sjajnijim listovima nazubljenog ruba. Od početka lipnja do kraja srpnja na čvrstim se stabljikama pojavljuju velike pune glavice promjera otprilike 10–12 cm. Žuto središte u punom cvatu manje je uočljivo jer ga prekrivaju unutarnji redovi bijelih jezičastih cvjetova, što cvijetu daje baršunast, „pahuljast“ izgled. Cvjetovi su bez izraženog mirisa, u vazi često traju 5–7 dana i lijepo se uklapaju u ljetne aranžmane sa stolisnikom, rudbekijom, ukrasnim travama ili lavandom. U gredici djeluje kao okomiti naglasak koji ističe i jednostavne nasade, a dobro se slaže s plavoljubičastim trajnicama, primjerice s kaduljom, mačjom metvicom ili kokotićem.

Uzgoj: Najbolje uspijeva na punom suncu, u najtoplijim krajevima podnosi i laganu poslijepodnevnu polusjenu, ali za bogatu cvatnju treba najmanje 6 sati svjetla dnevno. Preporučuje se prozračan položaj u zavjetrini, jer umjereno strujanje zraka smanjuje pojavu bolesti, dok jak vjetar može polomiti više stabljike, koje je tada dobro privezati. Idealna je mikroklima bez zimskog prevlaživanja i bez mjesta na kojima se zadržava voda. Tlo treba biti umjereno plodno, humusno, ali dobro propusno, u teška glinasta tla preporučuje se umiješati šljunak, pijesak ili perlit, a drenaža je uvijek važna jer prevlaživanje uzrokuje truljenje korijena i korijenova vrata. Preporučeni pH je blago kiseo do neutralan (otprilike 5,5–6,5, često se navodi i tolerancija prema neutralnom). Sadi se u proljeće (ožujak–travanj) ili u jesen (rujan–listopad), a biljke u kontejneru mogu se saditi tijekom cijele sezone uz dovoljno zalijevanja. Nakon sadnje redovito se zalijeva do ukorjenjivanja, zatim obilnije i rjeđe, kratku sušu podnosi razmjerno dobro, no duge vrućine skraćuju cvatnju, pa se po vrućini preporučuje dublje zalijevanje otprilike jednom tjedno. Gnojidba je umjerena: u proljeće kompostom ili uravnoteženim gnojivom, s dušikom oprezno kako izboji ne bi polijegali. Rez se svodi uglavnom na redovito uklanjanje ocvalih glavica, nakon glavnog vala cvatnje biljka se može lagano prorezati radi ponovne cvatnje, a u jesen se stabljike skraćuju pri tlu. Za dugovječnost se buseni dijele svake 2–3 godine. Malčira se tankim slojem komposta ili šljunka, ali malč ne smije prianjati uz korijenov vrat. Za uzgoj u posudi preporučuje se veća posuda, vrlo propusni supstrat s drenažnim slojem, a zimi posudu treba zaštititi od dugotrajnog prevlaživanja (npr. pod krovom). Za početnike je ključno ne prelijevati biljku i ne uzgajati je u nepropusnom tlu. Najčešći štetnici su lisne uši, resičari, bijele mušice i grinje, a od bolesti se može pojaviti pepelnica ili pjegavost lista, osobito u pregustom nasadu i pri većoj vlazi. Preporučeni razmak sadnje iznosi otprilike 45–60 cm, ovisno o kultivaru. Otpornost na mraz kreće se otprilike od −20 °C do −29 °C, kod nekih šastskih ivančica i do oko −34 °C, a u posudama je otpornost uvijek manja jer korijenova gruda brže promrzava.

Autor: Kristýna | Revizija: 30.01. 2026