Ivančica 'Western Star Leo' Leucanthemum maximum 'Western Star Leo'

Detaljan opis proizvoda

Ivančica 'Western Star Leo' - kompaktan kultivar vrtne ivančice iz porodice glavočika, koji je uzgojila tvrtka Syngenta Flowers pod oznakom 'Leuz0002'. Pripada modernoj seriji Western Star™, selekcioniranoj za pravilno zametanje cvjetova, gust rast i male zahtjeve za hladnoćom tijekom zime. Biljka stvara guste, čvrste buseni uskih kopljastih listova tamnozelene boje s izrazito pilastim rubom. Od kraja svibnja ili početka lipnja izrastaju kratke, čvrste stabljike visoke oko 25–30 cm koje nose jednostavne bijele cvjetove sa zasićeno žutim središtem. Pojedinačni cvjetovi dosežu promjer od oko 6–8 cm i dobro zadržavaju oblik i nakon kiše. Uz redovito uklanjanje ocvalih stabljika kultivar često ponovno cvjeta tijekom kolovoza. Zbog kompaktnog habitusa prikladan je za prednje dijelove gredica s trajnicama, šljunčane nasade, posude i gradske vrtove. Vrlo se dobro kombinira s kaduljom, mačjom metvicom, iglicama, lavandom ili ukrasnim travama. Cvjetovi su prikladni za rezanje i u vazi traju oko tjedan dana. Biljka pruža pelud i nektar pčelama i leptirima te cijelo ljeto odaje čist, svjež dojam.

Uzgoj: Najbolje uspijeva na punom suncu, u najtoplijim područjima podnosi i laganu poslijepodnevnu polusjenu, ali za bogatu cvatnju treba barem 6 sati svjetla dnevno. Preporučuje se prozračan položaj u zavjetrini, jer umjereno strujanje zraka smanjuje pojavu bolesti, dok jak vjetar može polomiti više stabljike koje je tada dobro privezati. Idealna je mikroklima bez zimskog prevlaživanja i bez mjesta na kojima se zadržava voda. Tlo treba biti umjereno plodno, humusno, ali dobro propusno, u teška glinasta tla preporučuje se umiješati šljunak, pijesak ili perlit, a drenaža je uvijek važna jer prevlaživanje uzrokuje truljenje korijena i korijenova vrata. Preporučeni pH je blago kiseo do neutralan (oko 5,5–6,5, često se navodi i tolerancija prema neutralnom). Sadi se u proljeće (ožujak–travanj) ili u jesen (rujan–listopad), a biljke u kontejneru mogu se saditi tijekom cijele sezone uz dovoljno zalijevanje. Nakon sadnje redovito se zalijeva do ukorjenjivanja, zatim obilnije i rjeđe. Kratku sušu podnosi razmjerno dobro, no duge vrućine skraćuju cvatnju, pa se po vrućini preporučuje dublje zalijevanje otprilike jednom tjedno. Gnojidba je umjerena: u proljeće kompostom ili uravnoteženim gnojivom, s dušikom oprezno kako izboji ne bi polijegali. Rez se uglavnom sastoji od redovitog otkidanja ocvalih glavica, nakon glavnog vala cvatnje biljka se može lagano podrezati radi ponovne cvatnje, a u jesen se stabljike skraćuju pri tlu. Radi dugovječnosti buseni se dijele svake 2–3 godine. Malčira se tankim slojem komposta ili šljunka, pri čemu malč ne smije prianjati uz korijenov vrat. Za uzgoj u posudi preporučuje se veća posuda, vrlo propustan supstrat s drenažnim slojem, a zimi posudu treba zaštititi od dugotrajnog namakanja (npr. pod krovom). Za početnike je ključno ne prelijevati biljku i ne uzgajati je u nepropusnom tlu. Najčešći štetnici su lisne uši, tripsi, štitasti moljci i crveni pauci, a od bolesti se mogu pojaviti pepelnica ili pjegavost lišća, osobito u pregustom nasadu i pri većoj vlazi. Preporučeni razmak sadnje je oko 45–60 cm, ovisno o kultivaru. Otpornost na mraz kreće se otprilike od −20 °C do −29 °C, kod nekih kultivara ivančice i do oko −34 °C, a u posudama je otpornost uvijek manja jer se korijenova gruda brže smrzava.

Autor: Jana | Revizija: 13.05. 2026