Ivančica 'Victorian Secret' - Leucanthemum x superbum 'Victorian Secret' Leucanthemum 'Victorian Secret'

Detaljan opis proizvoda

Ivančica 'Victorian Secret'  - vrtna ivančica iz skupine šastinskih ivančica, izvorno uzgojenih od europskih vrsta i poznatih po čvrstim stabljikama i dugoj trajnosti u vazi. Kultivar 'Victorian Secret' predstavila je kao novitet oplemenjivačka tvrtka Terra Nova Nurseries 2010. godine i zaštićen je oplemenjivačkim pravima, što se odražava u ujednačenom rastu i jednolikoj građi cvijeta. Biljka oblikuje gust busen visine približno 35–80 cm i širine 45–50 cm, s tamnozelenim, sjajnijim, usko kopljastim listovima blago valovita ruba. Od lipnja do kolovoza na snažnim se stabljikama pojavljuju poluispunjene glavice promjera oko 8–10 cm. Bijeli jezičasti cvjetovi raspoređeni su u više redova, a žuta sredina ostaje dobro vidljiva. Redovitim uklanjanjem ocvalih cvjetova biljka često razvija drugi val cvatnje u rujnu. Cvjetovi su bez izraženog mirisa, u vazi obično traju 5–7 dana, a u buketima djeluju kao svijetlo središte među lavandama, kaduljama ili ukrasnim travama. U gredicama se dokazala u prednjem do srednjem planu, gdje dolazi do izražaja bolje od visokih starijih ivančica, a zahvaljujući kompaktnosti prikladna je i za posude na terasi. Cvjetovi su idealni za rez i u vazi dugo ostaju svježi. 

Uzgoj:  Najbolje uspijeva na punom suncu, u najtoplijim krajevima podnosi i laganu poslijepodnevnu polusjenu, no za obilnu cvatnju treba barem 6 sati svjetla dnevno. Preporučuje se prozračan položaj u zavjetrini, jer umjereno strujanje zraka smanjuje pojavu bolesti, dok jak vjetar može polomiti više stabljike, koje je tada poželjno vezati. Idealna je mikroklima bez zimskog prevlaživanja i bez mjesta na kojima se zadržava voda. Tlo treba biti umjereno plodno, humusno, ali dobro propusno, u teška glinasta tla preporučuje se umiješati šljunak, pijesak ili perlit, a drenaža je uvijek važna, jer prevlaživanje dovodi do truleži korijena i korijenova vrata. Preporučeni pH je blago kiseo do neutralan (otprilike 5,5–6,5, često se navodi i tolerancija na neutralno tlo). Sadi se u proljeće (ožujak–travanj) ili u jesen (rujan–listopad), a biljke u kontejneru mogu se saditi tijekom cijele sezone uz dovoljno zalijevanje. Nakon sadnje redovito se zalijeva do ukorjenjivanja, zatim obilnije i rjeđe, kratku sušu podnosi razmjerno dobro, no dugotrajne vrućine skraćuju cvatnju, pa se po vrućini preporučuje dublje zalijevanje otprilike jednom tjedno. Gnojidba je umjerena: u proljeće kompostom ili uravnoteženim gnojivom, s dušikom oprezno, kako izboji ne bi polegli. Rez se uglavnom sastoji od redovitog uklanjanja ocvalih glavica, nakon glavnog vala cvatnje biljka se može lagano prikratiti radi ponovne cvatnje, a u jesen se stabljike skraćuju pri tlu, za dugovječnost busenovi se dijele svake 2–3 godine. Malčira se tankim slojem komposta ili šljunka, pri čemu malč ne smije prianjati uz korijenov vrat. Za uzgoj u posudi preporučuje se veća posuda, vrlo propustan supstrat s drenažnim slojem, a zimi zaštita posude od dugotrajnog prevlaživanja (npr. pod krovom). Za početnike je ključno izbjegavati prekomjerno zalijevanje i nepropusno tlo. Najčešći su štetnici lisne uši, tripsi, štitasti moljci i crveni pauci, a od bolesti se mogu pojaviti pepelnica ili pjegavost lista, osobito u gustom nasadu i pri povećanoj vlažnosti. Preporučeni razmak sadnje iznosi približno 45–60 cm, ovisno o kultivaru. Otpornost na mraz kreće se otprilike od −20 °C do −29 °C, kod nekih šastinskih ivančica čak do oko −34 °C, a u posudama je otpornost uvijek manja, jer korijenova gruda brže promrzava.

Autor: Kristýna | Revizija: 30.01. 2026