Ivančica 'Madonna' - Leucanthemum maximum 'Madonna' Leucanthemum maximum 'Madonna'

Detaljan opis proizvoda

Ivančica 'Madonna'  - moderni kultivar razmnožen iz sjemena, uzgojen u tvrtki PanAmerican Seed, uveden na tržište oko 2018. i nagrađen zlatnom medaljom Fleuroselect za 2020. godinu. Nastavlja tradiciju vrtnih ivančica koje su kao hibridi nastale još krajem 19. stoljeća, ali donosi izrazito ujednačen rast i dobro grananje. Biljka oblikuje kompaktan busen visok približno 25–35 cm i širok 30–35 cm, s tamnozelenim, nazubljenim, kopljastim listovima. Od lipnja do rujna na čvrstim se stabljikama pojavljuju velike cvjetne glavice promjera oko 7–9 cm s čisto bijelim jezičastim cvjetovima i žarko žutom središnjom pločom. Karakteristično je postupno zametanje novih pupoljaka iznad ocvalih cvjetova, pa na jednom busenu često istodobno cvjeta nekoliko „katova“. Cvjetovi su prikladni za rezanje i sadnju u posude, gdje djeluju preglednije od viših, klasičnih shasta ivančica. Na gredicama se lijepo kombinira s lavandom, gaurom ili ukrasnim travama, gdje bijela boja ističe strukturu lišća. Kultivar je cijenjen i u proizvodnji jer može procvjetati već u prvoj godini bez potrebe za dugim razdobljem vernalizacije hladnoćom, a pri dužem danu od oko 14,5 sati pouzdano zameće cvjetove. Kod dijela cvjetova može se pojaviti nježno čipkast rub latica koji djeluje prirodno.

Uzgoj:  Najbolje uspijeva na punom suncu, u najtoplijim krajevima podnosi i laganu poslijepodnevnu polusjenu, ali za bogatu cvatnju treba najmanje 6 sati svjetla dnevno. Preporučuje se prozračan položaj u zavjetrini jer umjereno strujanje zraka smanjuje pojavu bolesti, dok jak vjetar može polomiti više stabljike koje je tada dobro privezati. Idealna je mikroklima bez zimskog prevlaživanja i bez mjesta na kojima se zadržava voda. Tlo treba biti srednje plodno, humusno, ali dobro propusno. U teška glinasta tla preporučuje se umiješati šljunak, pijesak ili perlit i uvijek osigurati drenažu jer prevlaživanje uzrokuje trulež korijena i korijenova vrata. Preporučeni pH je blago kiseo do neutralan (oko 5,5–6,5, često se navodi i tolerancija prema neutralnom). Sadi se u proljeće (ožujak–travanj) ili u jesen (rujan–listopad), a biljke u kontejneru mogu se saditi tijekom cijele sezone uz dovoljno zalijevanje. Nakon sadnje zalijeva se redovito do ukorjenjivanja, a zatim obilnije i rjeđe. Kratkotrajnu sušu podnosi razmjerno dobro, no duge žege skraćuju cvatnju, pa se po vrućini preporučuje dublje zalijevanje otprilike jednom tjedno. Gnojidba je umjerena: u proljeće kompostom ili uravnoteženim gnojivom, s dušikom oprezno da izboji ne polegnu. Rez se uglavnom sastoji od redovitog uklanjanja ocvalih cvjetnih glavica, nakon glavnog vala cvatnje biljka se može lagano prirezati radi ponovne cvatnje, a u jesen se stabljike skraćuju pri tlu. Za dugovječnost se busen dijeli svake 2–3 godine. Malčira se tankim slojem komposta ili šljunka, pri čemu malč ne smije prianjati uz korijenov vrat. Za uzgoj u posudi bira se veća posuda, vrlo propustan supstrat s drenažnim slojem, a zimi se posuda štiti od dugotrajnog prevlaživanja (npr. pod nadstrešnicom). Za početnike je ključno ne pretjerivati sa zalijevanjem i ne saditi biljku u nepropusno tlo. Najčešći su štetnici lisne uši, tripsi, štitasti moljci i crveni pauci, a od bolesti se mogu pojaviti pepelnica ili pjegavost lišća, osobito u pregustom nasadu i pri većoj vlazi. Preporučeni razmak sadnje iznosi približno 45–60 cm, ovisno o kultivaru. Otpornost na mraz kreće se približno od −20 °C do −29 °C, kod nekih shasta ivančica i do oko −34 °C, a u posudama je otpornost uvijek manja jer korijenova gruda brže promrzava.

Autor: Kristýna | Revizija: 30.01. 2026