Ivančica 'Lacrosse' - Leucanthemum x superbum 'Lacrosse' Leucanthemum x superbum 'Lacrosse'

Detaljan opis proizvoda

Ivančica 'Lacrosse' - Leucanthemum x superbum 'Lacrosse' ubraja se među krupnocvjetne hibridne kultivare ivančica nastale križanjem europskih vrsta roda Leucanthemum s ciljem dobivanja većih cvjetova, čvršćih stabljika i duže cvatnje. Biljka oblikuje pravilne, guste busene s uspravnim stabljikama koje dosežu visinu od približno 70–80 cm i širinu od 40–60 cm. Listovi su tamnozeleni i čvrsti, u prizemnom dijelu duboko urezani, a na stabljikama manji i cjeloviti. Cvjetne glavice su bijele, s izraženom žutom sredinom, promjera 8–10 cm, što daje klasičan izgled ivančice u robusnijem obliku. Cvatnja traje od lipnja do kolovoza, a redovitim uklanjanjem ocvalih cvjetova može se produžiti sve do kasnog ljeta. Biljka je izrazito medonosna i ljeti pruža stalan izvor nektara i peluda. U kompozicijama se ističe ponajprije u skupnim sadnjama, gdje stvara jasne bijele plohe, i lijepo kontrastira s plavoljubičastim trajnicama poput kadulje ili lavande, odnosno s nježnom strukturom ukrasnih trava.

Uzgoj:  Biljka najbolje uspijeva na punom suncu, u najtoplijim krajevima podnosi i laganu poslijepodnevnu polusjenu, ali za bogatu cvatnju treba najmanje 6 sati svjetla dnevno. Preporučuje se prozračan položaj u zavjetrini jer umjereno strujanje zraka smanjuje pojavu bolesti, dok jak vjetar može polomiti više stabljike, koje je tada poželjno privezati. Idealna je mikroklima bez zimskog prevlaživanja i bez mjesta na kojima se zadržava voda. Tlo treba biti umjereno plodno, humusno, ali dobro propusno, u teško glinasto tlo umiješa se šljunak, pijesak ili perlit, a uvijek je važna drenaža jer prevlaživanje uzrokuje truljenje korijena i korijenova vrata. Preporučeni pH je blago kiseo do neutralan (otprilike 5,5–6,5, često se navodi i tolerancija prema neutralnom). Sadi se u proljeće (ožujak–travanj) ili u jesen (rujan–listopad), a biljke u kontejneru mogu se saditi tijekom cijele sezone uz dovoljno zalijevanje. Nakon sadnje redovito se zalijeva do ukorjenjivanja, a zatim obilnije i rjeđe. Kratku sušu podnosi razmjerno dobro, no duga razdoblja jake vrućine skraćuju cvatnju, pa se po vrućini preporučuje dublje zalijevanje otprilike jednom tjedno. Gnojidba je umjerena: u proljeće kompostom ili uravnoteženim gnojivom, uz oprez s dušikom kako izboji ne bi polijegali. Rez se svodi uglavnom na redovito uklanjanje ocvalih glavica, nakon glavnog vala cvatnje biljka se može lagano prorezati radi ponovne cvatnje, a u jesen se stabljike skraćuju pri tlu. Za dugovječnost se busen dijeli svake 2–3 godine. Malčira se tankim slojem komposta ili šljunka, pri čemu malč ne smije prianjati uz korijenov vrat. Za uzgoj u posudi bira se veća posuda, vrlo propusni supstrat s drenažnim slojem, a zimi se posuda štiti od dugotrajnog prevlaživanja (npr. pod nadstrešnicom). Za početnike je ključno ne pretjerivati sa zalijevanjem i ne uzgajati biljku u nepropusnom tlu. Najčešći štetnici su lisne uši, tripsi, štitasti moljci i crveni pauci, a od bolesti se mogu pojaviti pepelnica ili pjegavost lišća, osobito u pregustom nasadu i pri većoj vlažnosti. Preporučeni razmak sadnje je približno 45–60 cm, ovisno o kultivaru. Otpornost na mraz kreće se otprilike od −20 °C do −29 °C, kod nekih Shasta ivančica i do oko −34 °C, a u posudama je otpornost uvijek manja jer korijenova gruda brže promrzava.

Autor: Jana | Revizija: 12.05. 2026