Istočnoazijska krvara 'Alba' - Sanguisorba tenuifolia 'Alba' Sanguisorba tenuifolia 'Alba'

Detaljan opis proizvoda

Istočnoazijska krvara 'Alba' - visoka, busenasta trajnica iz porodice ruža. U prirodi raste u istočnoj Aziji, navode se Rusija, Japan i sjeverna Kina, obično na vlažnijim livadama, uz vode i na svijetlim rubovima sastojina. Iz tog podrijetla proizlazi sklonost svježijem tlu i sposobnost stvaranja stabilnog busena bez neželjenog širenja. Prizemnu rozetu čine tamnozeleni, fino razdijeljeni, neparno perasti listovi s uskim, pilastim liskama. Iznad njih se ljeti uzdižu tanke, razgranate stabljike koje nose povijene, vitke cvatove nalik bijelim četkicama ili resama. Cvjetovi su sitni, bez upadljivih latica, a dekorativni su ponajprije tekstura i njihanje na povjetarcu. Cvatnja pada u kasno ljeto, najčešće od srpnja do rujna. Cvjetove rado posjećuju oprašivači, a ujedno se dobro drže u vazi i primjenjuju se i u suhim aranžmanima. Biljka nema trnova i nije otrovna. Rod Sanguisorba poznat je po sadržaju tanina u podzemnim dijelovima i imao je tradicionalno mjesto u travarstvu kao stežuća droga, bez zdravstvenih tvrdnji. U vrtnoj kompoziciji 'Alba' se kombinira s ukrasnim travama, visokim iglicama, metličastim plamencima ili jesenskim zvjezdanima, gdje bijeli cvatovi omekšavaju tamnije i toplije tonove.

Uzgoj:  Zahtijeva puno sunce do lagane polusjene i tlo koje ostaje svježe i ljeti. Najprikladnije je ilovasto do glinasto tlo s dobrom zalihom humusa, ali s djelotvornom drenažom, kako zimi voda ne bi stajala uz korijenje. Preporučeni pH je približno 6,5–8,0, a dobro podnosi i blago lužnata tla. Zalijevanje je potrebno ponajprije nakon sadnje i tijekom duge suše, a malč od pokošene trave ili komposta pomaže zadržati vlagu i stabilizirati temperaturu tla. Gnojidba je obično umjerena, jer na prebogatim tlima stabljike mogu omekšati i po kiši zahtijevati potporu. Biljke se sade od ožujka do listopada, na razmaku od oko 40–50 cm, što odgovara približno 4–6 biljaka po m². Otpornost dozrelih busena na mraz u praksi se kreće otprilike do -28 °C. Nakon cvatnje cvjetne stabljike mogu se odrezati kako bi se ograničilo osjemenjivanje i potaknuo uredan izgled busena. U proljeće se uklanjaju suhi nadzemni dijelovi, a biljka pouzdano tjera i nakon oštrijih zima. Razmnožavanje se obično provodi dijeljenjem u proljeće ili jesen, odnosno sjetvom. Od bolesti se mogu pojaviti pjegavosti lista ili pepelnica u pregustom nasadu, a od štetnika lisne uši te puževi na mladim biljkama.

Autor: Nikol | Revizija: 6.2. 2026