Istočni mak 'Turkenlouis' - Papaver orientale 'Turkenlouis' Papaver orientale 'Turkenlouis'

Detaljan opis proizvoda

Istočni mak 'Turkenlouis' - upečatljiva, robusna višegodišnja zeljasta biljka koja pripada najizrazitijim soliterima kasnog proljeća. Raste u prizemnim rozetama duboko režnjastih, gusto dlakavih, sivozelenih listova, iz kojih u zrelosti izrastaju čvrste stabljike visine 60 do 80 cm. Potpuno je otporan na mraz i na gredicama pouzdano opstaje mnogo godina. Biljka je prekrivena krutim čekinjastim dlakama. Cijela biljka sadrži mliječni sok s alkaloidima i otrovna je ako se proguta, a sok može nadražiti kožu. Glavna estetska vrijednost kultivara leži u egzotičnom izgledu i dramatičnoj teksturi cvjetova. Tijekom svibnja i lipnja cvjeta golemim, zdjeličastim cvjetovima čije su latice jarko vatreno crvene do grimizne boje s duboko resastim (urezanim) rubovima. Središte cvijeta krasi baršunasto crni disk okružen tamnim prašnicima. Cvjetovi su u proljetnim mjesecima dragocjen izvor peluda za pčele i bumbare. Idealan je za mješovite gredice trajnica, seoske vrtove i stepske nasade. Nakon cvatnje nadzemni dio biljke se povlači (uvlači se u korijen), pa ga je na gredici preporučljivo kombinirati s ljetnim trajnicama.

Uzgoj: U uvjetima kontinentalne Hrvatske najbolje uspijeva na punom suncu i u zavjetrini, gdje stabljike bolje stoje. Najprikladnije je dublje, propusno tlo bez dugotrajnog prevlaživanja, često pjeskovito-ilovasto do ilovasto, s pH vrijednošću od približno 6,5–7,5 i s dovoljno organske tvari, ali bez pretjerane gnojidbe dušikom. Zalijevanje je važno ponajprije nakon sadnje i tijekom proljetnog rasta, a u razdoblju ljetnog povlačenja bolje odgovara suši režim. Gnojidba se obično ograničava na proljetni dodatak komposta ili uravnoteženog gnojiva kako stabljike ne bi omekšale. Ocvale stabljike uklanjaju se pri dnu lisne rozete, čime gredica zadržava uredan izgled, a biljka se bolje priprema za jesenski ponovni rast. Razvijeni busenovi otporni su na mraz otprilike do -30 do -34 °C, a mlade biljke u prvoj zimi dobro podnose lagani suhi malč. Biljke se najčešće sade od ožujka do svibnja ili od rujna do listopada kako bi se dobro ukorijenile. S obzirom na širinu busena od 0,5–0,7 m preporučuje se razmak sadnje od približno 50–70 cm, što odgovara oko 2–3 biljke po m². Najčešći su problemi pepelnica u pregustim nasadima i trulež korijena u teškom, stalno vlažnom tlu, zato pomažu prozračan položaj i drenaža. U posudama uspijeva samo u većim teglama s mineralnim, propusnim supstratom jer je korijen krhak i teže podnosi presađivanje.

Autor: Lucie | Revizija: 20.5. 2026