Istočni mak 'Pizzicato' - Papaver orientale 'Pizzicato' Papaver orientale 'Pizzicato'

Detaljan opis proizvoda

Istočni mak 'Pizzicato'  - nagrađivani, kompaktni kultivar trajnog maka, posebno uzgojen zbog svoje stabilnosti i otpornosti na nepovoljne vremenske uvjete. Za razliku od uobičajenih visokih makova oblikuje niže, čvrste busene visine otprilike 50 do 60 cm. Potpuno je otporan na mraz i bez problema prezimljuje i oštre zime u tlu. Biljka ima čekinjaste, duboko urezane listove koji joj daju zanimljivu teksturu. Glavna estetska vrijednost leži u golemim cvjetovima na kratkim, čvrstim stabljikama koje se, za razliku od drugih sorti, ne lome na vjetru i kiši. Cvjetovi dosežu promjer do 15–20 cm i javljaju se u ciglastocrvenim tonovima, a u sredini svakog cvijeta nalazi se izrazito crno "oko". Cvjeta od svibnja do lipnja. Zahvaljujući nižem rastu idealan je za srednje dijelove gredica s trajnicama i, za razliku od viših vrsta, ne treba potporu. Valja imati na umu da se biljka nakon cvatnje povlači (listovi žute i nestaju), pa ju je dobro kombinirati s trajnicama koje kasnije tjeraju, poput zvjezdana ili heuhera, koje će prazno mjesto prekriti.

Uzgoj:  U uvjetima kontinentalne Hrvatske najbolje uspijeva na punom suncu i u zavjetrini, gdje stabljike bolje stoje. Najprikladnije je dublje, propusno tlo bez dugotrajnog prevlaživanja, često ilovasto-pjeskovito do ilovasto, pH otprilike 6,5–7,5, s dovoljno organske tvari, ali bez pretjerane gnojidbe dušikom. Zalijevanje je važno ponajprije nakon sadnje i tijekom proljetnog rasta, a u razdoblju ljetnog povlačenja bolji je sušniji režim. Gnojidba se obično ograničava na proljetni dodatak komposta ili uravnoteženog gnojiva, kako stabljike ne bi omekšale. Ocvale stabljike uklanjaju se pri dnu lisne rozete, čime se održava uredan izgled gredice, a biljka se bolje priprema za jesensko ponovno listanje. Razvijeni buseni otporni su na mraz otprilike do -30 do -34 °C, a mlade sadnje u prvoj zimi dobro podnose lagani suhi malč. Biljke se najčešće sade od ožujka do svibnja ili u rujnu i listopadu, kako bi se dobro ukorijenile. S obzirom na širinu busena od 0,5–0,7 m preporučuje se razmak sadnje od otprilike 50–70 cm, što odgovara oko 2–3 biljke po m². Najčešći problem je pepelnica u pregustim sadnjama i trulež korijena u teškom, trajno mokrom tlu, pa pomažu prozračan položaj i drenaža. U posudama dolazi u obzir samo u većim posudama s mineralno propusnim supstratom, jer je korijen krhak i teže podnosi presađivanje.

Autor: Lucie | Revizija: 22.4. 2026