Istočna tuja 'Aurea Nana Variegata' Platycladus orientalis 'Aurea Nana Variegata'

Detaljan opis proizvoda

Istočna tuja 'Aurea Nana Variegata' - syn. Thuja orientalis. Potječe iz istočne Azije, gdje raste na kamenitim padinama te na suhim i sunčanim položajima. Kultivar 'Aurea Nana Variegata' nastavlja se na skupinu patuljastih oblika tipa 'Aurea Nana'. Odlikuje se sporim rastom i zlatnožuto obojenim ljuskama s nepravilnim svjetlijim šarama. Grančice stoje u gustim, lepezastim plohama i oblikuju jajolik do široko stožast grm. Zimi se boja često smiruje u brončane tonove. U proljeće, najčešće u ožujku i travnju, pojavljuju se neupadljivi peludni češeri, nakon kojih se mogu razviti sitni, jajoliki češeri s upadljivim kukastim ljuskama. U 10 godina obično doseže oko 0,5–0,8 m uz godišnji prirast od oko 6 cm, a bez reza s vremenom može narasti i do oko 2,5 m. Zahvaljujući postojanoj strukturi prikladna je kao niski naglasak u kamenjaru, na rubu gredice, u vrištini i u posudama. U kompoziciji se lijepo slaže s vrijeskom i crnjušom, niskim borovima, ukrasnim travama i kamenim elementima, gdje žuto lišće djeluje poput svjetlosnog odbljeska i u zimskim danima. U usporedbi s brzorastućim tujama djeluje nježnije i ne prerasta male nasade.

Istočna tuja - četinjača podrijetlom iz istočne Azije koja se u našim uvjetima uzgaja ponajprije kao ukrasna drvenasta biljka. Od uobičajenijih tuja razlikuje se većim, plosnatim, ljuskastim iglicama i često svjetlijom zelenom bojom. Doseže visinu od oko 5 do 15 metara i ima stožastu krošnju, rjeđu nego u divovske tuje, s granama raspoređenim u pravilne katove. Grančice su čvrste, često s blago povijenim vrhovima. Zbog izražajnog izgleda i otpornosti istočna je tuja omiljena osobito u ukrasnim nasadima i krajobraznom uređenju.

Uzgoj:  Najpouzdanije uspijeva na punom suncu ili u laganoj polusjeni, u zavjetrini i izvan mjesta izloženih oštrom zimskom vjetru. Bira se propusno, ilovasto-pjeskovito do kamenito tlo bez trajnog prevlaživanja, a na težim tlima s drenažom. Odgovara joj blago kiselo do neutralno tlo, približno pH 6,0–7,5, a podnosi i slabo vapnenastu podlogu. Sadnja se u kontinentalnoj Hrvatskoj najčešće provodi u ožujku i travnju te u rujnu i listopadu, a biljke u kontejneru sade se i od ožujka do studenoga ako tlo nije smrznuto. Zalijevanje je važno ponajprije u prve dvije sezone i u posudama. Kasnije podnosi kratkotrajnu sušu, no na vrućini dugotrajno isušivanje uzrokuje sušenje vrhova grančica. Gnojidba se preporučuje u proljeće sporotopivim gnojivima za četinjače, a kasni dušik nakon srpnja povećava opasnost od promrzavanja. Malč od kore stabilizira vlažnost i ublažava kolebanja temperature. Rez se obično ograničava na lagano oblikovanje u travnju ili krajem lipnja, jer zahvati u staro drvo bez lišća slabo ponovno obrastaju. Za uzgoj u posudi prikladna je posuda otporna na mraz, drenažni sloj i zimsko zasjenjivanje protiv proljetnih ožegotina. Dozrele biljke u dobroj kondiciji obično podnose oko -23 do -25 °C, mladi su nasadi osjetljiviji, pa se u zimama bez snijega štiti prije svega korijenova gruda. Od bolesti se javljaju trulež korijena pri prevlaživanju i odumiranje grančica, a od štetnika grinje i štitaste uši pri suši i toplini. Pri sadnji kao soliter ostavlja se razmak sadnje od približno 0,8–1,2 m, za nisku živicu oko 0,4–0,6 m, a u skupinama obično 1–2 biljke po m² ovisno o ciljanoj veličini.

Autor: Kristýna | Revizija: 16.01. 2026