Ismena 'Festalis' Ismene 'Festalis'

Detaljan opis proizvoda

Ismena 'Festalis' - vrlo zanimljiva i lijepa trajnica vrtnog podrijetla iz porodice sunovratovki, u ponudi često navedena kao peruanski narcis ili paukov ljiljan. U prodaji je kao lukovica i kao biljka u posudi. Iz jedne lukovice izrastaju trakasti, srednje zeleni listovi duljine približno 40–70 cm koji tvore lepezast busen, a ljeti čvrste, bezlisne stabljike visine 50–75 cm. Na njihovu vrhu otvara se štitac od 2–5 cvjetova promjera 8–12 cm, široka krunica podsjeća na narcis, a oko nje se razvija šest uskih latica uvijenih u elegantnu „paučinu“. Miris je sladak i najizraženiji predvečer, a bijelo ocvijeće dobro odbija svjetlost i ističe se i u sumrak. U vrtu se ističe kao soliter u posudi, u malim skupinama na toploj gredici i kao rezano cvijeće, koje obično traje 4–7 dana, a tijekom ljeta cvate postupno u nekoliko valova. Lijepo se slaže s lavandom, kaduljom ili ružama, čije lišće naglašava bjelinu cvjetova. Lukovice i listovi sadrže alkaloide tipične za sunovratovke pa se s njima postupa jednako oprezno kao s amarilisom.

Uzgoj:  Uzgaja se kao toploljubiva ljetna biljka. Lukovice se sade od ožujka do svibnja, na otvoreno obično tek nakon prestanka proljetnih mrazeva, ili se prethodno uzgajaju u posudi i kasnije iznose van. Preporučuje se sunčan, topao i zaštićen položaj te propusno, humusno tlo koje u proljeće zadržava ujednačenu vlagu, ali ne ostaje prevlažno. Odgovarajući pH kreće se približno između 6,0 i 7,5, a u težim tlima pomaže drenažni sloj i dodatak pijeska ili šljunka. Dubina sadnje iznosi 10–15 cm ovisno o veličini lukovice, razmak sadnje približno 25–30 cm, što odgovara oko 9–12 lukovica po m². Tijekom rasta biljci pogoduje redovito zalijevanje i prihrana gnojivom za cvatuće lukovičaste biljke, a krajem ljeta zalijevanje se postupno smanjuje radi dozrijevanja. Za uzgoj u posudi prikladna je dublja posuda i vrlo propustan supstrat u kojem se lakše kontroliraju zalijevanje i hraniva. Biljka nije otporna na mraz, kratkotrajno podnosi otprilike do -1 °C pa se lukovice u jesen nakon povlačenja lišća vade i čuvaju na suhom i tamnom mjestu pri 5–15 °C. Lukovice nisu jestive i pri gutanju mogu izazvati tegobe kod djece i kućnih ljubimaca. U teškim tlima prijeti trulež lukovica, na listovima se mogu pojaviti lisne uši ili resičari, a u toplijim krajevima i grinje.

Više na: Upute za uzgoj lukovičastih biljaka