Indijski tamarind Tamarindus indica

Detaljan opis proizvoda

Indijski tamarind - veličanstveno je zimzeleno stablo iz porodice mahunarki, podrijetlom iz tropskih područja Afrike, ali stoljećima udomaćeno u Indiji i jugoistočnoj Aziji. Ova dugovječna drvenasta biljka u prirodnim uvjetima naraste do 25 metara, dok kao prenosiva biljka doseže dimenzije ovisno o veličini posude. Ističe se gustom krošnjom i nježno perastim listovima svježe zelene boje koji se noću ili za kiše sklapaju. Nije otporan na mraz i ne podnosi temperature ispod 10 °C, pa zahtijeva cjelogodišnji uzgoj u interijeru ili ljetovanje vani uz sigurno prezimljavanje u toplom stakleniku. Deblo i grane su bez trnova, a drvo je iznimno tvrdo. Nijedan dio biljke nije otrovan, naprotiv, cijenjena je zbog svoje nutritivne vrijednosti. Glavna uporabna vrijednost tamarinda leži u plodovima koji dozrijevaju od kolovoza do rujna. Riječ je o smeđim, blago zakrivljenim mahunama duljine 10 do 15 centimetara s krhkom kožicom. Unutra se nalazi vlaknasto meso ploda tamnosmeđe boje, jedinstvenog, izrazito kiselog do slatkokiselog okusa s voćnom aromom. Tamarind je samooplodna drvenasta biljka koja tijekom proljeća i ljeta cvjeta neupadljivim grozdovima žutih cvjetova s crvenim žilicama. Meso ploda bogato je vitaminima i koristi se za pripremu pasta, začinjanje umaka tipa chutney ili osvježavajućih napitaka. Zanimljivo je da su i listovi jestivi te imaju kiselkast okus. Pri uzgoju u posudama preporučuje se jedna sadnica po većem kontejneru kako bi stablo moglo razviti stabilno deblo.

Uzgoj: Zahtijeva potpuno osunčan položaj s maksimumom izravne svjetlosti; mlade biljke podnose laganu polusjenu, no za optimalan rast i stvaranje plodova nužan je visok intenzitet svjetla. Idealno je duboko, dobro propusno, ilovasto-pjeskovito tlo bogato organskom tvari, iako biljka pokazuje znatnu toleranciju prema siromašnijim ili zaslanjenim tlima pod uvjetom da su dovoljno prozračna. Mlade biljke treba redovito zalijevati kako bi supstrat stalno bio blago vlažan, dok su odrasla stabla vrlo otporna na sušu i zalijevanje im je potrebno samo u razdobljima izrazitog nedostatka oborina. Zimi se dotok vode znatno smanjuje kako bi se spriječilo truljenje korijena. Gnojidba se provodi od početka vegetacije do kraja ljeta jednom mjesečno uravnoteženim složenim gnojivom s mikroelementima. Rez se provodi početkom proljeća i usmjeren je na prorjeđivanje krošnje, uklanjanje grana koje se križaju i održavanje željenog oblika, a biljka vrlo dobro podnosi i jači rez. Budući da nije otporna na mraz i oštećenja nastaju već pri temperaturama oko 0 °C, u našim je uvjetima nužan cjelogodišnji uzgoj u interijeru ili grijanom stakleniku s minimalnom zimskom temperaturom 10–15 °C.

Autor: Lucie | Revizija: 12.3. 2026