Indijski mango - Mango Mangifera indica

Detaljan opis proizvoda

Indijski mango - Mango  - zimzeleno voćno stablo iz porodice rujevki (Anacardiaceae), podrijetlom iz južne Azije. U toplim krajevima naraste i do nekoliko desetaka metara, dok u posudama zadržava znatno manje dimenzije, oko 2 metra, i oblikuje gustu krošnju s dugim, kožastim, sjajnim listovima. Mladi izboji često imaju brončanu do crvenkastu nijansu. Cvjetati počinje u dobi od 10 do 15 godina, a u optimalnim uvjetima cvjeta i dvaput godišnje. Cvjetovi se razvijaju u metlicama dugima 10–40 cm, sitni su, bjelkasti do žućkasti i nježno mirisni, a većina ih otpadne bez zametanja plodova. Stablo je u pravilu samooplodno, a boljem zametanju pridonose aktivnost sitnih kukaca i stabilno toplo vrijeme. Plodovi su velike koštunice slatkog, aromatičnog mesa, a kožica je zelena, žuta ili s crvenim obrazom, ovisno o sorti. Meso ploda prirodno sadrži vlakna i vitamine, osobito vitamin C i provitamin A, pa se koristi svježe, ali i za smoothieje, sorbete, chutney ili sušenje. Sok i kožica kod osjetljivih osoba mogu izazvati iritaciju kože, što je povezano s tvarima srodnima urušiolu.

Uzgoj: U našim se uvjetima mango uzgaja uglavnom kao prijenosna biljka u posudi. Zahtijeva puno sunce, toplinu i zaštićenu mikroklimu, ljeti može biti vani, a ujesen i zimi obično se premješta u svijetli interijer ili zimski vrt. Dugoročno mu odgovaraju temperature od otprilike 18–28 °C, pad ispod 10 °C znatno usporava rast, hladnoća oko 4 °C može uzrokovati otpadanje cvjetova i oštećenje listova, a mraz je obično kritičan. Za uzgoj u posudi pokazala se dobrom stabilna, teža posuda s drenažnim slojem od keramzita, kako korijenova gruda ne bi stajala u vodi. Mladim biljkama pogoduju viša vlažnost zraka i dodatno osvjetljenje zimi. Prikladan je lagan, prozračan i dobro dreniran supstrat s većim udjelom organske tvari i pH vrijednosti približno 5,5–7,5. Zalijevanje treba biti obilno, ali tek nakon djelomičnog prosušivanja, jer prevlaživanje dovodi do truljenja korijena. Tijekom rasta primjenjuje se uravnotežena gnojidba, a kod starijih se biljaka prije cvatnje često bira gnojivo s većim udjelom fosfora i kalija. Rez se ograničava na održavanje kompaktne krošnje i uklanjanje slabih izboja. Skraćuju se prije svega predugi vrhovi izboja (često za četvrtinu do trećinu ovogodišnjeg prirasta), a uklanjaju se grane koje rastu prema unutra, križaju se ili su oštećene, kako bi krošnja ostala prozračna. Presađivanje se najčešće provodi u proljeće, a kod većih biljaka dovoljna je redovita zamjena gornjeg sloja supstrata. Pri ljetnom iznošenju van biljka se postupno privikava, kako ne bi došlo do opeklina listova nakon naglog premještanja iz interijera na puno sunce. U stambenim uvjetima mogu se pojaviti lisne uši, štitaste uši, puževi štitari i crveni pauk, a pri višoj vlažnosti i pepelnica. Berba u našim uvjetima nije redovita, a ako se plodovi zametnu, dozrijevaju obično ljeti, otprilike 3–6 mjeseci nakon cvatnje.

Autor: Kristýna | Revizija: 18.02. 2026