Indijanska banana 'Sweet Alice' Asimina triloba 'Sweet Alice'

Detaljan opis proizvoda

Indijanska banana 'Sweet Alice' - sjevernoameričko voćno stablo koje prirodno raste u podrastu listopadnih šuma i na vlažnijim staništima uz potoke. Sorta 'Sweet Alice' ubraja se među povijesne selekcije, odabrana je u Zapadnoj Virginiji 30-ih godina 20. stoljeća, a u uzgoju se proširila zahvaljujući velikim, slatkim plodovima. Rast je kompaktniji nego kod nekih novijih sorti, a u zrelosti se očekuje visina od približno 3,5–4,5 m i širina od 3–4 m. U proljeće, obično u travnju do svibnja, pojavljuju se zdjeličasti cvjetovi tamne purpurnosmeđe boje promjera oko 4–5 cm, često još prije potpunog listanja. Listovi su veliki, eliptični, ljeti zeleni, a u jesen žute. Plodovi dozrijevaju u rujnu do početka listopada, kožica je žutozelena, a meso ploda narančastožuto, kremasto, slatko i izrazito aromatično. Uobičajena masa ploda kreće se oko 200–350 g, ovisno o položaju. U kuhinji se koristi u kremama, sladoledu, voćnim kupovima i kolačima, a sjemenke i kožica se uklanjaju. Zreli plodovi brzo omekšaju, zato se beru postupno i prerađuju ubrzo nakon berbe, a na hladnom izdrže tek nekoliko dana. Meso ploda prirodno sadrži šećere, vlakna i minerale, često se navodi i udio vitamina C, no vrijednosti se razlikuju ovisno o zrelosti. Rodnost počinje u 3. - 4. godini. 

Uzgoj:  Zahtijeva toplu mikroklimu, puno sunce i zavjetrinu, gdje ne trpi zbog hladnog vjetra i kasnih mrazeva. Mlade biljke u našim uvjetima prve 2–3 godine bolje podnose laganu polusjenu jer proljetno sunce i vjetar mogu isušivati listove i korijenovu grudu. Prikladan je zaštićen položaj uz zid ili u zavjetrini grmova, uz malč za stabilnu vlažnost i temperaturu tla. Tlo treba biti dublje, humusno i hranjivo, ujednačeno vlažno, ali dobro propusno, a u teškim glinastim tlima preporučuje se drenaža. Preporučeni pH je blago kiseo do neutralan, približno 5,5–7,0. Sadnja se najčešće provodi u proljeće (ožujak–svibanj) ili početkom jeseni (rujan–listopad). Zalijevanje je ključno nakon sadnje i u razdobljima suše, vrsta je prilično osjetljiva na pretjerano sušenje tla, no prevlaživanje povećava rizik od truljenja korijena. U prvim sezonama pokazala se korisnom redovita provjera vlage jer nježnije korijenje mladih biljaka brže reagira na sušu nego kod razvijenih stabala. Gnojidba je umjerena, u proljeće kompostom ili uravnoteženim gnojivom za voćke. Rez se ograničava na odgojno oblikovanje i prorjeđivanje krošnje. Malč od lišća ili sječke stabilizira vlagu i zimi štiti korijenje, a kod mladih sadnji preporučuje se deblji sloj i zaštita debla od glodanja divljači. Cvatnja obično nastupa krajem travnja do svibnja, berba ovisno o sorti i položaju u rujnu–listopadu, a plodovi se beru kada omekšaju. Otpornost razvijenih biljaka na mraz navodi se do otprilike -25°C, a mladim sadnjama prve 1–2 zime godi deblji malč i položaj bez zimskog prevlaživanja. Za pouzdanu oplodnju pokazala se uspješnom sadnja dviju različitih sorti, a razmak sadnje između stabala iznosi približno 3–4 m. Uzgoj u posudi moguć je samo u dubokom kontejneru, s propusnim supstratom i zalijevanjem bez zadržavanja vode, a zimi pomažu izolacija posude i zavjetrina kako korijenova gruda ne bi promrzavala. Bolesti i štetnici uglavnom su rijetki, povremeno se pojavljuju lisne uši, oštećenja lišća vjetrom ili glodanje divljači te slabije zametanje plodova u hladnom proljeću. Pri slaboj aktivnosti oprašivača urod se može povećati ručnim prijenosom peluda između dviju sorti mekim kistom.

Autor: Kristýna | Revizija: 11.02.2026