Indijanska banana 'Susquehanna' Asimina triloba 'Susquehanna'

Detaljan opis proizvoda

Indijanska banana 'Susquehanna' - voćna vrsta iz porodice anonovki (Annonaceae), koja prirodno raste u podrastu vlažnih šuma i uz vodotoke istočnog dijela Sjeverne Amerike. Sorta 'Susquehanna'® pripada skupini sorti koje je selekcionirao američki oplemenjivač Neal Peterson, a u ispitivanjima se ističe izraženim okusom i visokim udjelom jestivog mesa. Stablo razvija uspravniju krošnju, u zrelosti obično doseže oko 4–5 m visine i 3–4 m širine, a listovi su veliki, eliptični, ljeti zeleni i u jesen poprimaju žutu boju. Cvjetovi se pojavljuju od travnja do svibnja, tamne su purpurnosmeđe boje i promjera oko 4–5 cm. Plodovi dozrijevaju od rujna do listopada, upadljivo su krupni, često 250–450 g, s debljom kožicom i manjim brojem sjemenki. Meso ploda je čvršće, „maslačne“ teksture, žutonarančasto, slatko i intenzivno aromatično, a u kuhinji se koristi za kreme, sladoled, kolače i smoothie. Sjemenke i kožica se ne jedu. Rodnost počinje u 3. - 4. godini. 

Uzgoj:  Zahtijeva toplu mikroklimu, puno sunce i zavjetrinu, gdje ne trpi zbog hladnog vjetra i kasnih mrazeva. Mlade biljke u našim uvjetima prve 2–3 godine bolje podnose laganu polusjenu, jer proljetno sunce i vjetar mogu isušivati listove i korijenovu grudu. Prikladan je zaštićen položaj uz zid ili u zavjetrini grmova, uz malčiranje za stabilnu vlažnost i temperaturu tla. Tlo treba biti dublje, humusno i plodno, ujednačeno vlažno, ali dobro propusno, a u teškim glinastim tlima korisna je drenaža. Preporučeni pH je blago kiseo do neutralan, približno 5,5–7,0. Sadnja se najčešće provodi u proljeće (ožujak–svibanj) ili početkom jeseni (rujan–listopad). Zalijevanje je ključno nakon sadnje i u razdobljima suše, jer je vrsta prilično osjetljiva na presušivanje, dok prevlaživanje povećava rizik od truleži korijena. U prvim sezonama pokazala se korisnom redovita provjera vlažnosti, jer nježnije korijenje mladih biljaka brže reagira na presušivanje nego kod razvijenih stabala. Gnojidba je umjerena, u proljeće kompostom ili uravnoteženim gnojivom za voćke. Rez se ograničava na uzgojno oblikovanje i prorjeđivanje krošnje. Malč od lišća ili sječke stabilizira vlagu i zimi štiti korijenje, a kod mladih nasada preporučuje se deblji sloj i zaštita debalca od oštećenja divljači. Cvatnja obično počinje krajem travnja i traje do svibnja, berba je ovisno o sorti i položaju u rujnu i listopadu, a plodovi se beru kad omekšaju. Otpornost na mraz razvijenih biljaka navodi se do otprilike -25 °C, a mladi nasadi prve 1–2 zime cijene deblji malč i položaj bez zimskog prevlaživanja. Za pouzdano oprašivanje pokazala se korisnom sadnja dviju različitih sorti, a razmak sadnje između stabala iznosi približno 3–4 m. Uzgoj u posudi moguć je samo u dubokom kontejneru, s propusnim supstratom i zalijevanjem bez zadržavanja vode, a zimi pomaže izolacija posude i zavjetrina kako korijenova gruda ne bi promrzavala. Bolesti i štetnici uglavnom su rijetki, povremeno se pojavljuju lisne uši, oštećenja lišća vjetrom ili divljači te slab zametak plodova pri hladnom proljeću. Pri slaboj aktivnosti oprašivača urod se može povećati ručnim prenošenjem peludi između dviju sorti mekim kistom.

Autor: Kristýna | Revizija: 11.02.2026