Indijanska banana 'Prima 1216' Asimina triloba 'Prima 1216'

Detaljan opis proizvoda

Indijanska banana 'Prima 1216' - talijanska sorta indijanske banane, poznata i pod nazivom Montanari 1216. Proširila se ponajprije zbog krupnih plodova, dobre rodnosti i razmjerno pouzdane samooplodnosti. Sama vrsta potječe iz istočnog dijela Sjeverne Amerike, gdje raste u humusnim šumama i poplavnim nizinama uz vodotoke. U našim uvjetima tvori manje stablo sporijeg do umjerenog rasta, obično 2–4 m visoko i oko 2–3 m široko. Krošnja je uspravna do jajasta, a listovi široko obrnuto jajasti, dugi 20–30 cm, ljeti zasićeno zeleni, a u jesen žuti. U travnju i svibnju pojavljuju se tamni, vinskocrveni do purpurnosmeđi cvjetovi. Plodovi dozrijevaju od rujna do listopada, često nešto ranije nego kod kasnijih sorti. Duguljasti su do jajasti, najčešće mase oko 200–250 g, katkad i više, sa žutim mesom ploda i manjim brojem krupnijih sjemenki. Okus je sladak i kremast, s notama manga, banane i vanilije te blagim notama ananasa u završnici. Meso ploda prikladno je za jelo u svježem stanju, za smoothie, sladoled, deserte i pire. Plodovi sadrže vitamin C, kalij, magnezij, željezo i mangan. Zahvaljujući velikim listovima i neobičnim cvjetovima sorta djeluje dekorativno i izvan vremena berbe te se ističe kao soliter ili u manjem jestivom vrtu.

Uzgoj: Zahtijeva toplu mikroklimu, puno sunce i zavjetrinu, gdje ne trpi zbog hladnog vjetra i kasnih mrazeva. Mlade biljke u našim uvjetima prve 2–3 godine bolje podnose laganu polusjenu jer proljetno sunce i vjetar mogu isušivati listove i korijenovu grudu. Prikladan je zaštićen položaj uz zid ili u zavjetrini grmlja, uz malč koji održava stalnu vlažnost i temperaturu tla. Tlo treba biti dublje, humusno i hranjivo, ravnomjerno vlažno, ali dobro propusno, a u teškim glinastim tlima korisna je drenaža. Preporučeni pH je blago kiseo do neutralan, približno 5,5–7,0. Sadnja se najčešće provodi u proljeće (ožujak–svibanj) ili početkom jeseni (rujan–listopad). Zalijevanje je ključno nakon sadnje i u razdobljima suše jer je vrsta prilično osjetljiva na isušivanje, dok prevlaživanje povećava rizik od truleži korijena. U prvim sezonama pokazala se korisnom redovita provjera vlažnosti jer nježnije korijenje mladih biljaka brže reagira na sušu nego kod razvijenih stabala. Gnojidba je umjerena, u proljeće kompost ili uravnoteženo gnojivo za voćke. Rez se ograničava na odgojno oblikovanje i prorjeđivanje krošnje. Malč od lišća ili sječke održava vlagu i zimi štiti korijenje, a kod mladih biljaka preporučuje se deblji sloj i zaštita debla od oštećenja divljači. Cvatnja obično počinje krajem travnja i traje do svibnja, berba je ovisno o sorti i položaju u rujnu i listopadu, a plodovi se beru kad omekšaju. Otpornost razvijenih biljaka na mraz navodi se do otprilike -25 °C, a mladim biljkama prve 1–2 zime odgovara deblji malč i položaj bez zimskog prevlaživanja. Za pouzdano oprašivanje preporučuje se sadnja dviju različitih sorti, a razmak sadnje između stabala iznosi približno 3–4 m. Uzgoj u posudi moguć je samo u dubokom kontejneru, s propusnim supstratom i zalijevanjem bez zadržavanja vode, a zimi pomažu izolacija posude i zavjetrina kako korijenova gruda ne bi promrzavala. Bolesti i štetnici uglavnom su rijetki, povremeno se pojavljuju lisne uši, oštećenja listova od vjetra ili od divljači te slabiji zametak plodova pri hladnom proljeću. Pri slaboj aktivnosti oprašivača urod se može povećati ručnim prijenosom peluda između dviju sorti mekanim kistom.

Autor: Nikol | Revizija: 22.4. 2026