Indijanska banana 'Overleese' Asimina triloba 'Overleese'

Detaljan opis proizvoda

Indijanska banana 'Overleese' - odabrana je u Indiani (SAD) 1950. godine iz samoniklog stabla i dugo se navodi kao stabilna selekcija za vrtove. Razvija manje stablo šire krošnje, obično visine oko 4–6 m i širine 3–5 m. Listovi su široki, izduženi, često dugi 20–30 cm, ljeti tamnozeleni, a u jesen se boje u izraženiju žutu. Cvjetovi se pojavljuju prije potpunog olistavanja, obično u svibnju, pojedinačni su, zvonoliki, sa šest listića ocvijeća i tamnopurpurne do vinske boje. Cvjetovi privlače uglavnom muhe i kornjaše, pa je za dobar zametak plodova važna prisutnost druge sorte i povoljna mikroklima bez dugotrajno hladnog proljeća. Plodovi dozrijevaju kasnije nego kod ranih sorti, najčešće od kraja rujna do listopada. Kožica je zelenkastožuta do žuta, a meso ploda kremastožuto, pudingaste teksture i ugodne slatkoće. Okus u punoj zrelosti podsjeća na bananu s notom manga i vanilije. U kuhinji se koristi svjež, za kreme, sladolede i smoothieje, a nakon vađenja sjemenki i za pečenje. Plodovi prirodno sadrže vitamin C, karotenoide i vlakna, a sjemenke se ne jedu. S rađanjem počinje u 3. - 4. godini. 

Uzgoj:  Zahtijeva toplu mikroklimu, puno sunce i zavjetrinu, gdje ne trpi zbog hladnog vjetra i kasnih mrazeva. Mlade biljke u našim uvjetima prve 2–3 godine bolje podnose blagu polusjenu jer proljetno sunce i vjetar mogu isušivati listove i korijenovu grudu. Prikladan je zaštićen položaj uz zid ili u zavjetrini grmova, uz malč za stabilnu vlagu i temperaturu tla. Tlo treba biti dublje, humusno i hranjivo, ujednačeno vlažno, ali dobro propusno, a u teškim glinama korisna je drenaža. Preporučeni pH je blago kiseo do neutralan, približno 5,5–7,0. Zalijevanje je ključno nakon sadnje i u razdoblju suše jer je vrsta prilično osjetljiva na isušivanje, dok prevlaživanje povećava rizik od truleži korijena. U prvim sezonama pokazala se korisnom redovita provjera vlage jer nježnije korijenje mladih biljaka brže reagira na isušivanje nego kod zrelih stabala. Gnojidba je umjerena, u proljeće kompostom ili uravnoteženim gnojivom za voćke. Rez se ograničava na odgojno oblikovanje i prorjeđivanje krošnje. Malč od lišća ili sječke stabilizira vlagu i zimi štiti korijenje, a kod mladih nasada preporučuje se deblji sloj i zaštita debla od grizenja divljači. Cvatnja je obično od kraja travnja do svibnja, berba ovisno o sorti i položaju u rujnu i listopadu, a plodovi se beru kad omekšaju. Otpornost zrelih biljaka na mraz navodi se do otprilike -25 °C, a mladim nasadima prve 1–2 zime godi deblji malč i položaj bez zimskog prevlaživanja. Za pouzdano oprašivanje preporučuje se sadnja dviju različitih sorti, uz razmak sadnje između stabala od približno 3–4 m. Uzgoj u posudi moguć je samo u dubokom kontejneru, s propusnim supstratom i zalijevanjem bez zadržavanja vode, a zimi pomaže izolacija posude i zavjetrina kako korijenova gruda ne bi promrzavala. Bolesti i štetnici uglavnom su rijetki, povremeno se javljaju lisne uši, oštećenja listova od vjetra ili grizenja divljači te slab zametak plodova pri hladnom proljeću. Pri slaboj aktivnosti oprašivača urod se može povećati ručnim prenošenjem peludi između dviju sorti mekim kistom.

Autor: Kristýna | Revizija: 11.02.2026