Indijanska banana 'Davis' Asimina triloba 'Davis'

Detaljan opis proizvoda

Indijanska banana 'Davis' - voćka s istoka SAD-a koja prirodno raste na rubovima poplavnih šuma i uz vodotoke. Sortu 'Davis' iz prirode je izdvojio uzgajivač i zaljubljenik u voćarstvo Corwin Davis, a literatura navodi da je selekcionirana oko 1959. godine. Raste kao manje stablo ili višedebleni grm uspravne, s vremenom zaobljene krošnje, u vrtovima obično visine 3–5 m i slične širine. Veliki, obrnuto jajoliki listovi mogu biti dugi 20–30 cm, a u jesen poprimaju žutu boju. U proljeće, najčešće u travnju i svibnju, pojavljuju se viseći, tamni vinskocrveni cvjetovi sa šest listića ocvijeća. Plodovi su izduženi do jajoliki, u zrelosti žutozeleni, s kremastim mesom i mirisom koji podsjeća na bananu, mango i vaniliju. U kuhinji se ponajprije koristi svježe meso ploda, za kreme, sorbete, pečenje ili mliječne napitke. Plodovi sadrže prirodne šećere, vlakna te niz vitamina i minerala, pa su dobrodošli u raznolikoj prehrani. Jede se samo meso ploda, a sjemenke i kožica obično se ne konzumiraju. Rađati počinje u 3. - 4. godini. 

Uzgoj: Zahtijeva toplu mikroklimu, puno sunce i zavjetrinu, gdje ne trpi zbog hladnog vjetra i kasnih mrazeva. Mlade biljke u našim uvjetima prve 2–3 godine bolje podnose laganu polusjenu, jer proljetno sunce i vjetar mogu isušivati listove i korijenovu grudu. Prikladan je zaštićen položaj uz zid ili u zavjetrini grmlja, uz malč za stabilnu vlažnost i temperaturu tla. Tlo treba biti dublje, humusno i bogato hranivima, ravnomjerno vlažno, ali dobro propusno, a u teškim glinastim tlima preporučuje se drenaža. Preporučeni pH je blago kiseo do neutralan, približno 5,5–7,0. Sadi se najčešće u proljeće (ožujak–svibanj) ili početkom jeseni (rujan–listopad). Zalijevanje je ključno nakon sadnje i u razdobljima suše, vrsta je prilično osjetljiva na pomanjkanje vlage, no prevlaživanje povećava rizik od truljenja korijena. U prvim sezonama pokazala se korisnom redovita provjera vlage, jer nježnije korijenje mladih biljaka brže reagira na sušu nego kod razvijenih stabala. Gnojidba je umjerena, u proljeće kompostom ili uravnoteženim gnojivom za voćke. Rez se ograničava na uzgojno oblikovanje i prorjeđivanje krošnje. Malč od lišća ili sječke stabilizira vlagu i zimi štiti korijenje, a kod mladih sadnica preporučuje se deblji sloj i zaštita debla od divljači. Cvatnja obično nastupa krajem travnja i u svibnju, berba ovisno o sorti i položaju u rujnu–listopadu, a plodovi se beru kada omekšaju. Otpornost na mraz razvijenih biljaka navodi se do približno -25 °C, a mlade biljke prve 1–2 zime cijene deblji malč i položaj bez zimskog prevlaživanja. Za pouzdano oprašivanje preporučuje se sadnja dviju različitih sorti, uz razmak sadnje između stabala od približno 3–4 m. Uzgoj u posudi moguć je samo u dubokom kontejneru, s propusnim supstratom i zalijevanjem bez zadržavanja vode, a zimi pomažu izolacija posude i zavjetrina kako korijenova gruda ne bi promrzavala. Bolesti i štetnici uglavnom su rijetki, povremeno se pojavljuju lisne uši, oštećenja listova od vjetra ili divljači te slabiji zametak plodova u hladnom proljeću. Pri slaboj aktivnosti oprašivača urod se može povećati ručnim prenošenjem peludi između dviju sorti mekanim kistom.

Autor: Kristýna | Revizija: 11.02.2026