Iglica x cantabrigiense 'Biokovo' - Geranium x cantabrigiense 'Biokovo' Geranium x cantabrigiense 'Biokovo'

Detaljan opis proizvoda

Iglica x cantabrigiense 'Biokovo'  - vrtni križanac iglice velikokorijenske i dalmatinske iglice, uzgojen u Engleskoj na Sveučilištu u Cambridgeu, gdje ga je 1974. godine stvorila Helen Kiefer. Kultivar 'Biokovo' kasnije je na planini Biokovu pronašao njemački uzgajivač Hans Simon, a brzo je stekao popularnost kao niska, dugovječna trajnica pokrivačica tla. Stvara guste jastučiće visoke 15–20 cm, s kratkim podancima koji se šire u širinu i tijekom sezone zatvaraju površinu tla. Listovi su okruglasto dlanasti, duboko režnjeviti, sjajni i nakon trljanja izrazito aromatični, a u jesen često prelaze u crvenkaste do brončane tonove. Od svibnja do srpnja iznad lišća se pojavljuju zdjeličasti cvjetovi promjera oko 2,5 cm, bijeli s nježnim ružičastim dahom i upadljivo ružičastim prašnicima. Cvjetove posjećuju kukci oprašivači, a u nasadu djeluju nježno, bez oštrih kontrasta boja. 'Biokovo' je prikladan za kamenjare, rubove gredica, uz staze i kao podrast rjeđih drvenastih biljaka, gdje stvara mekan, mirisan tepih i ujedno ograničava klijanje korova. U posudama je prirodna dopuna začinskom bilju i trajnicama otpornima na sušu jer lišće djeluje dekorativno i izvan vremena cvatnje. U kompoziciji se lijepo slaže s proljetnim lukovičastim biljem, niskim žednjacima, heuherama i sitnolisnim travama.

Uzgoj: Najbolje uspijeva na suncu do polusjene, a na vrućim položajima dobro mu dolazi lagana podnevna sjena i zavjetrina. Odgovara mu humusno, ali propusno tlo s dobrom drenažom, a u težim glinastim tlima pokazao se korisnim dodatak šljunka. Preporučeni pH je blago kiseo do neutralan, otprilike 6,0–7,2. Sadnja se provodi od ožujka do svibnja ili u rujnu i listopadu. Kod većine iglica cvatnja traje od svibnja do srpnja, a remontantni kultivari nastavljaju cvjetati u manjim valovima sve do rujna. Zalijevanje je važno nakon sadnje i tijekom dulje suše, a nakon ukorjenjivanja iglica je obično otporna na sušu. Gnojidba je umjerena, u proljeće je dovoljan kompost ili uravnoteženo gnojivo, a pretjerana gnojidba dušikom povećava polijeganje. Nakon glavnog vala cvatnje često se preporučuje rez nadzemnog dijela na 5–10 cm, što potiče novo lišće i može produljiti cvatnju. Malč od komposta ili sitnog šljunka stabilizira vlagu i ograničava korov, a na staništima s rizikom zimske vlage prikladniji je sloj šljunka. U posudi se uzgaja u kvalitetnom supstratu s drenažnim slojem, zalijevanje je redovitije, a otjecanje vode mora biti brzo. Razmak sadnje bira se prema bujnosti, za niske vrste 25–30 cm, srednje 35–45 cm, a snažne 50–60 cm. Otpornost na mraz većine vrtnih iglica kreće se otprilike od -28 do -34 °C, a osjetljivije vrste zahtijevaju suši zimski režim. U praksi pomaže u prvoj godini paziti na vlažnost korijenove grude i uklanjati oštećene listove. Od bolesti se mogu pojaviti pepelnica i pjegavost lista, a od štetnika osobito puževi golaći i lisne uši. U posudama se povremeno javlja crna pipa (Otiorhynchus), a prevencija se sastoji u pregledu korijena pri presađivanju.

Autor: Kristýna | Revizija: 27.01. 2026