Idesija Idesia polycarpa

Detaljan opis proizvoda

Idesija - potječe iz istočne Azije, gdje prirodno raste u šumskim dolinama, uz rubove vodotoka i na vlažnim obroncima u Kini, Koreji, Japanu i na Tajvanu. U dobrim uvjetima raste živahno i oblikuje stablo s ovalnom do široko stožastom krošnjom. Starije se grane često lučno povijaju i nose upadljive „zavjese“ plodova. Listovi su veliki, srcoliki, dugi 10–25 cm, s lica zasićeno zeleni, s naličja svjetliji, a ujesen žute. Kora je sivosmeđa, u mladosti glađa, kasnije fino izbrazdana. U svibnju se otvaraju žutozelene metlice sitnih, ponekad nježno mirisnih cvjetova koje rado posjećuju oprašivači. Vrsta je dvodomna: plodove donosi samo ženska biljka u blizini muškog oprašivača. Od rujna do listopada na granama vise bogati grozdovi boba koje prelaze iz žute preko narančaste u crvenu boju, a kod zrelih stabala mogu ostati dekorativne i zimi. Idesija se ističe kao soliter u većim vrtovima, parkovima i uz vodene elemente, a lijepo je nadopunjuju ukrasne trave, paprati, hoste i rododendroni. Godišnji prirast u povoljnim uvjetima često iznosi oko 40–80 cm, pa se učinak velikih listova i plodova pokazuje razmjerno brzo. Plodovi su omiljeni kod ptica, a u zimskim aranžmanima djeluju kao prirodna dekoracija.

Uzgoj:  Zahtijeva toplije, zaštićene položaje na suncu do u blagoj polusjeni, idealno bez isušujućeg vjetra. Najbolje uspijeva u dubljem, humusnom, ravnomjerno vlažnom tlu s dobrom drenažom, približno pri pH 5,5–7,5. Sadnja se obično provodi u proljeće ili ujesen, a u prvim godinama važno je redovito zalijevanje tijekom suše i malč koji stabilizira vlagu i temperaturu tla. Za bogat urod plodova potrebna je blizina muške biljke, a obično je dovoljno jedno muško stablo u vrtu ili okolici. Gnojidba se primjenjuje umjereno, u proljeće kompostom ili sporotopivim gnojivom za drvenaste biljke. Rez je uglavnom ograničen na zdravstveni i odgojni jer je prirodni habitus dekorativan i bez oblikovanja. Kod dugovječnih sadnji u uvjetima kontinentalne Hrvatske računa se okvirno s visinom od 8–12 m i širinom od 10–12 m, a u toplim gradskim položajima može narasti i više, pa se preporučuje razmak od najmanje 6–8 m od građevina i drugih stabala. Otpornost zrelog drva na mraz navodi se otprilike od -20 do -26 °C, a mlade biljke i proljetno listanje mogu oštetiti kasni mrazevi. Od bolesti se pri prevlaživanju može pojaviti pjegavost lista, od štetnika lisne uši na mladim izbojima, no riječ je uglavnom o nezahtjevnoj ukrasnoj drvenastoj biljci. Na otvorenim položajima u prvim se godinama preporučuje vezanje uz potporu. U gradu podnosi uobičajene uvjete, no najbolje napreduje ondje gdje tlo ljeti potpuno ne presušuje.

Autor: Nikol | Revizija: 13.2. 2026