Hosta 'Tokudama Flavocircinalis' - Hosta 'Tokudama Flavocircinalis' Hosta 'Tokudama Flavocircinalis'

Detaljan opis proizvoda

Hosta 'Tokudama Flavocircinalis' - privlačan kultivar koji se predstavlja naboranim, blago čašastim listovima s plavozelenom sredinom i nepravilnim žutim do zelenkastim rubom. Pripada skupini tokudama, cijenjenoj zbog niskog, široko raširenog habitusa i vrlo snažne teksture lišća. Riječ je o starijem japanskom kultivaru koji se u stručnoj literaturi navodi već u prvoj polovici 20. stoljeća, a kasnije se ustalio kao vrtni kultivar. Rast je sporiji, ali busen je dugovječan i s godinama dobiva na šari i obujmu. Listovi su ovalni do srcoliki, izrazito naborani i mjestimice lagano zdjelasti, obično dugi 18–25 cm, s hladno plavozelenom sredinom i nepravilnim krem-žutim rubom koji ljeti često prelazi u žutozelene tonove. Kultivar se često uspoređuje s manjom inačicom hoste 'Frances Williams'. Od srpnja do kolovoza iznad lišća izrastaju stapke visoke oko 45–75 cm sa zvonolikim bijelim cvjetovima nježnog ljubičastog dašaka. Cvjetove posjećuju pčele i bumbari, dok lišće tvori pozadinu za paprati, astilbe, brunere, plućnjake i heuhere. Lijepo djeluje i s proljetnim lukovičastim biljkama, koje ispunjavaju prostor prije kasnog listanja hosta u svibnju. Nakon gutanja biljka može nadražiti pse i mačke, stoga se sadi izvan njihova dohvata.

Uzgoj:  Za stanište se bira polusjena do sjena, a plavi ton lišća najbolje se održava podalje od oštrog podnevnog sunca i na položaju s ujednačenom vlagom. Prikladno je humusno, hranjivo tlo koje ostaje umjereno vlažno, ali je propusno kako korijenje zimi ne bi stradalo od prevlaživanja. Preporučeni pH kreće se otprilike od 6,0 do 7,5, a kalcij uglavnom ne smeta. Sadnja hoste provodi se od ožujka do listopada, najbolje u tlo prethodno poboljšano kompostom, dok malč pomaže zadržati vlagu i čisto lišće. Za odrasli busen ostavlja se razmak sadnje od oko 30–50 cm, što odgovara otprilike 1–2 biljke po m², a za brže sklapanje nasada bira se gušći razmak. U proljeće se uklanjaju ostaci suhog lišća, a cvjetne stapke nakon cvatnje, dok rez u živo tkivo obično nije potreban. Gnojidba se provodi u proljeće kompostom ili gnojivom za trajnice, a pretjerana gnojidba dušikom čini lišće mekšim. Za uzgoj u posudi prikladna je veća posuda s drenažnim slojem i redovitim zalijevanjem, a zimi se kod posuda pokazala korisnom zaštita korijenove grude od smrzavanja. Otpornost na mraz razvijenih busena u vrtnom tlu obično iznosi oko -30 °C, a mladim nasadima odgovara lagani zimski malč. Od problema se u proljeće mogu pojaviti puževi golaći i puževi kućicari, kod posuda i pipe, a preporučuje se pratiti virusne bolesti hosta, osobito pri dijeljenju i zamjeni biljaka.

Autor: Nikol | Revizija: 30.1.2026