Hmelj - ženska biljka Humulus lupulus F

Detaljan opis proizvoda

Hmelj - ženska biljka - ženski je oblik izvorne vrste koja u prirodi raste na vlažnijim staništima Europe i zapadne Azije. U vrtovima je riječ o dugovječnoj penjačici trajnici koja iz odrvenjelog podanka svake godine razvija zeljaste, hrapavo dlakave stabljike, obično visoke 5–7 m i, ovisno o potpori, široke približno 2–3 m. Stabljike se ovijaju u smjeru kazaljke na satu, a kukičaste dlačice sigurno ih pričvršćuju za žice, mrežu ili drvene konstrukcije. Listovi su nasuprotni, 3–5-režnjasti do široko jajoliki, pri dnu srcoliki, zasićeno zeleni i hrapavi na dodir. Hmelj je dvodomna biljka pa se za vrtnu uporabu nude uglavnom ženske biljke označene slovom F, koje od srpnja nose zelenkaste cvatove što se postupno razvijaju u tipične šišarice hmelja, a dozrijevaju u kolovozu i rujnu. Šišarice sadrže smole, eterična ulja i gorke tvari koje se tradicionalno koriste u pivarstvu, travarstvu i domaćoj kuhinji, a primjenjuju se i u suhim aranžmanima, vijencima ili biljnim jastučićima. U narodnoj medicini osušene šišarice služe kao blago umirujuća potpora probavi, no ne zamjenjuju liječničku skrb. Biljka pruža sklonište i hranu brojnim vrstama kukaca, a u vrtnoj kompoziciji služi kao brzorastući, prirodan zastor za pergole, sjenice i ograde te kao zelena pozadina za trajnice i grmove.

Uzgoj:  Biljka najbolje uspijeva na punom suncu, gdje lišće postiže najbujniji rast i najintenzivniju boju. U polusjeni raste pouzdano, ali nešto slabije. Položaj treba biti zaštićen od izrazito suhog vjetra, s dubljim, humusnim, srednje teškim do ilovasto-pjeskovitim tlom koje dobro zadržava vlagu, ali ne ostaje trajno prevlažno. Preporučuje se pH približno 6–7,5. Biljke iz kontejnera sade se u pravilu od ožujka do listopada, idealno uz čvrstu potporu – pergolu, mrežu, zategnute žice ili drvene kolce. Razmak sadnje iznosi oko 1–1,5 m, a na četvorni metar dolazi približno 1–2 biljke, ovisno o željenoj gustoći nasada. Nakon sadnje važno je redovito zalijevanje, osobito u prve dvije godine i pri uzgoju u posudama. Preporučuje se sloj organskog malča oko korijena, koji ublažava isušivanje i poboljšava strukturu tla. Kada se biljka primi, podnosi kratkotrajnu sušu, no u vrućim ljetima rubovi listova mogu se sušiti pa je korisno dodatno zalijevanje. Hmelj je potpuno otporan na mraz i u našim uvjetima, kada je dobro ukorijenjen, podnosi uobičajene zimske temperature oko −25 °C. Zeljaste stabljike tijekom zime odumiru. Obično se ostavljaju do kasne zime, a u proljeće se režu tik iznad tla kako bi iz korijenova vrata mogli potjerati novi izboji. Starije biljke mogu stvarati podzemne izdanke pa se u manjim vrtovima kao praktično rješenje pokazala barijera za korijenje ili redovito uklanjanje neželjenih izboja. Od bolesti se mogu pojaviti pepelnica ili pjegavost lista, a od štetnika lisne uši i grinje, čiju pojavu pomažu ograničiti dobra prozračnost nasada i ujednačena prehrana. Pri uzgoju u posudi potrebno je odabrati dovoljno velik volumen supstrata i čvrstu potporu te redovito zalijevati i prihranjivati kako bi biljka zadržala kompaktan, gust rast sa zasićeno obojenim lišćem.