Hmelj 'Magnum' Humulus lupulus 'Magnum'

Detaljan opis proizvoda

Hmelj 'Magnum' - njemački kultivar hmelja uzgojen 80-ih godina 20. stoljeća u području Hülla. Nastao je križanjem linija s ciljem dobivanja visokog i stabilnog udjela gorkih tvari uz dobru otpornost na bolesti. Pripada porodici Cannabaceae i trajna je zeljasta biljka s podzemnim podankom koji svake godine u proljeće razvija nove desnovojne izboje. Tijekom vegetacije doseže 4-6 m visine i približno 1-2 m širine, ovisno o načinu vođenja. Listovi su dlanasto 3-5 režnjasti, široki 8-15 cm, tamnozeleni i hrapavi na dodir. Cvatnja počinje u srpnju. Ženske biljke razvijaju češere duge 3-5 cm koji dozrijevaju od druge polovice kolovoza do početka rujna. Udio alfa kiselina obično se kreće između 12-15 %, što kultivar svrstava među izrazito gorke tipove koji se koriste prije svega za postizanje osnovne gorčine piva. Aroma je nježnija, s blagim biljnim tonom. Češeri sadrže lupulin s visokim udjelom smola i eteričnih ulja. U vrtu se kultivar koristi i kao brzorastući sezonski zastor za pergole i potporne konstrukcije. U jesen nadzemni dio odumire i povlači se.

Uzgoj: Najbolje uspijeva na punom suncu, gdje lišće razvija najintenzivniju boju. U polusjeni pouzdano raste, no lišće je obično svjetlije. Položaj treba biti zaštićen od izrazito suhog vjetra, s dubljim, humusnim, srednje teškim do ilovasto-pjeskovitim tlom koje dobro zadržava vlagu, ali ne ostaje trajno prevlažno. Preporučuje se pH približno 6-7,5. Biljke iz kontejnera sade se u pravilu od ožujka do listopada, idealno uz čvrstu potporu - pergolu, mrežu, napete žice ili drvene kolce. Razmak sadnje iznosi otprilike 1-1,5 m, a na četvorni metar dolazi približno 1-2 biljke, ovisno o željenoj gustoći nasada. Nakon sadnje važno je redovito zalijevanje, osobito u prve dvije godine i pri uzgoju u posudama. Prikladan je sloj organskog malča oko korijena, koji ublažava isušivanje i poboljšava strukturu tla. Kada se biljka ukorijeni, podnosi kratkotrajnu sušu, no u vrućim ljetima rubovi listova mogu se sušiti, pa je korisno dodatno zalijevanje. Hmelj je potpuno otporan na mraz i u našim uvjetima, uz dobro ukorjenjivanje, podnosi uobičajene zimske temperature oko -25 °C. Zeljaste stabljike tijekom zime odumiru. Obično se ostavljaju do kasne zime, a u proljeće se režu tik iznad tla kako bi iz korijenova vrata mogli potjerati novi izboji. Starije biljke mogu stvarati podzemne izdanke, stoga se u manjim vrtovima kao praktično rješenje pokazala barijera za korijenje ili redovito uklanjanje neželjenih izboja. Od bolesti se mogu pojaviti pepelnica ili pjegavost lista, a od štetnika lisne uši i grinje, čiju pojavu pomaže ograničiti dobra prozračnost nasada i ujednačena prehrana. Pri uzgoju u posudi potrebno je odabrati dovoljno velik volumen supstrata i čvrstu potporu te voditi računa o redovitom zalijevanju i prihrani, kako bi biljka zadržala kompaktan, gust nasad sa zasićeno obojenim lišćem.