Hmelj 'Aureus' Humulus lupulus 'Aureus'

Detaljan opis proizvoda

Hmelj 'Aureus' - ukrasni oblik hmelja (Humulus lupulus), autohtonog na vlažnijim staništima Europe i zapadne Azije, gdje raste uz riječne obale, u šikarama i na rubovima šuma. Zlatnolisni kultivar stariji je vrtni oblik cijenjen zbog svijetlog lišća i sposobnosti brzog prekrivanja potpornja. U našim uvjetima razvija se kao penjačica trajnica sa zeljastim, hrapavo dlakavim stabljikama koje svake godine iz korijenova vrata izrastu do visine od približno 4–6 m i, ovisno o potpornju, zauzmu 2–3 m u širinu. Stabljike se ovijaju udesno i zahvaljujući gustim kukastim dlačicama pouzdano se pričvršćuju za žice, mrežu ili drvene letve. Listovi su nasuprotni, 3–5-režnjasti do široko jajoliki, srcolike osnove i hrapavi na dodir. U proljeće listaju izrazito žuto do zlatnozeleno, tijekom ljeta prelaze u žutozelenu boju, a uz dobru prehranu i vlagu ton ostaje jasan, pa biljka među zelenim drvenastim biljkama djeluje kao svijetli, topli naglasak. Na ženskim biljkama od srpnja se pojavljuju neupadljivi zelenkasti cvatovi koji se razvijaju u tipične zelenožute češere hmelja, a dozrijevaju obično u kolovozu i rujnu. Sadrže smole i eterična ulja koja se tradicionalno koriste u pivarstvu i narodnoj medicini, a u vrtu služe ponajprije kao ukrasni element za suhe aranžmane, vijence ili biljne jastučiće. Hmelj pruža sklonište i hranu mnogim vrstama kukaca, a cvatove i listove osobito rado posjećuju sitni leptiri i drugi beskralješnjaci. U vrtnoj kompoziciji kultivar 'Aureus' dolazi do izražaja kao brzorastući zastor prirodnog izgleda na pergolama i sjenicama, za prekrivanje neuglednih zidova ili tehničkih elemenata, ali i kao vertikalni naglasak u prirodnim nasadima s travama i grmovima.

Uzgoj: Najbolje uspijeva na punom suncu, gdje se zlatna boja listova razvija najintenzivnije. U polusjeni pouzdano raste, ali listovi su zeleniji. Stanište treba biti zaštićeno od izrazito suhog vjetra, s dubljim, humusnim, srednje teškim do ilovasto-pjeskovitim tlom koje dobro zadržava vlagu, ali ne ostaje trajno prevlažno. Preporučuje se pH od približno 6–7,5. Biljke iz kontejnera sade se u pravilu od ožujka do listopada, idealno uz čvrst potporanj – pergolu, mrežu, zategnute žice ili drvene kolce. Razmak sadnje iznosi približno 1–1,5 m, a na četvorni metar dolazi oko 1–2 biljke, ovisno o željenoj gustoći nasada. Nakon sadnje važno je redovito zalijevanje, osobito u prve dvije godine i pri uzgoju u posudama. Prikladan je sloj organskog malča oko korijena koji ublažava isušivanje i poboljšava strukturu tla. Kada se biljka primi, podnosi kratkotrajnu sušu, no u vrućim ljetima rubovi listova mogu se sušiti, pa je korisno dodatno zalijevanje. Hmelj je potpuno otporan na mraz i u našim uvjetima, uz dobro ukorjenjivanje, podnosi uobičajene zimske temperature oko −25 °C. Zeljaste stabljike preko zime odumiru. Obično se ostavljaju do kasne zime, a u proljeće se režu tik iznad tla kako bi iz korijenova vrata mogli potjerati novi izboji. Starije biljke mogu stvarati podzemne izdanke, pa se u manjim vrtovima kao praktično rješenje pokazala korijenska barijera ili redovito uklanjanje neželjenih izboja. Od bolesti se mogu pojaviti pepelnica ili pjegavost lista, a od štetnika lisne uši i crveni pauci, čiju pojavu pomaže ograničiti dobra prozračnost nasada i ujednačena gnojidba. Pri uzgoju u posudi potrebno je odabrati dovoljno velik volumen supstrata i čvrst potporanj te paziti na redovito zalijevanje i prihranu kako bi biljka zadržala kompaktan, gust nasad s intenzivno obojenim listovima.