Himalajski ljiljan Cardiocrinum giganteum

Detaljan opis proizvoda

Himalajski ljiljan - snažna lukovičasta trajnica iz porodice ljiljanovki, podrijetlom s Himalaje preko Tibeta i Mjanmara sve do središnje Kine. U prirodi raste u svježijim planinskim šumama i na humusnim, ravnomjerno vlažnim staništima. Nekoliko godina razvija samo prizemnu rozetu velikih, sjajnih, široko srcolikih listova promjera i do 30 cm. Tek kad lukovica dosegne dovoljnu veličinu, izrasta snažna šuplja cvjetna stapka. Kod tipičnih vrtnih biljaka doseže otprilike 1,5–2,5 m. Od lipnja do kolovoza na vrhu se otvara grozd velikih trubastih cvjetova dugih otprilike 15–20 cm. Bijeli su do krem bijeli, a unutrašnjost ždrijela krasi zelenkasti dašak i purpurnocrvene pruge. U večernjim satima šire izražen sladak, gotovo vanilijin miris. Biljka se ističe kao soliter u šumskom vrtu, ispod visokih krošnji drvenastih biljaka ili na dublje zasjenjenoj gredici, gdje se lijepo nadovezuje na paprati, rodgersije, hoste, biskupske kapice i druge trajnice vlažnije polusjene. Cardiocrinum giganteum je monokarpna trajnica. Matična lukovica odumire nakon jedne cvatnje, ali istodobno u podnožju stvara nekoliko lukovica kćeri. One nastavljaju rasti i nakon nekoliko godina ponovno mogu razviti cvjetnu stapku, pa se dobro zasnovana skupina na staništu održava.

Uzgoj:  Potrebna je svježija polusjena s raspršenim svjetlom, zaštita od podnevne žege i zavjetrina, jer jak vjetar može oštetiti visoku stapku. Tlo treba biti duboko, rahlo, humusno i hranjivo, ravnomjerno umjereno vlažno, ali nikada dugotrajno prevlažno. Odgovara mu pH otprilike 6,0–8,0. Lukovice se sade u jesen ili u proljeće što prije nakon kupnje, jer slabo podnose isušivanje i opetovano presađivanje. Polažu se vrlo plitko, tako da je vrh lukovice tik uz površinu ili malo iznad nje. Svakoj biljci preporučuje se ostaviti najmanje 50–70 cm prostora, odnosno otprilike 2–4 biljke po m². Tijekom proljeća i ljeta tlo treba ostati stalno umjereno vlažno, osobito pri uzgoju ispod stabala, gdje korijenje drvenastih biljaka brzo crpi vodu. U proljeće godi sloj zrelog komposta ili lisnjače i umjerena gnojidba. Lagani organski malč smanjuje isušivanje i štiti plitko položenu lukovicu. Rez nije potreban. Ocvalu stapku moguće je ostaviti s uspravnim tobolcima ili ukloniti nakon dozrijevanja sjemena. Biljka kratkotrajno podnosi otprilike −15 °C, no mlade lukovice i pupove koji kreću štite zimski malč i zavjetrina. Vrućina, duga suša i zimsko prevlaživanje štete joj znatno više od uobičajene zimske hladnoće. Najčešći problem su puževi koji oštećuju mlade listove, a rjeđe virusne bolesti.

Više na:  Upute za uzgoj lukovica

Autor: Kristýna | Revizija: 11.09. 2026