Himalajski bor 'Nana' Pinus wallichiana 'Nana'

Detaljan opis proizvoda

Himalajski bor 'Nana'  - potječe iz planinskih područja Himalaje, Afganistana i sjeverne Indije, gdje raste na nadmorskim visinama od približno 1 800 do 3 600 m. U prirodnom staništu doseže znatne dimenzije i oblikuje elegantnu, široko stožastu krošnju s dugim povijenim granama. Kultivar 'Nana' kompaktna je selekcija ograničena rasta koja zadržava tipičnu nježnost vrste. U zrelosti doseže približno 1,5–2,5 m visine i 1,5–2 m širine, a godišnji prirast iznosi 10–20 cm. Iglice rastu u snopićima po pet, meke su, plavozelene do sivozelene, duge 10–15 cm i izrazito povijene, što stvara lagan, gotovo svilenkast dojam. Češeri su izduženi, dugi 15–25 cm i dozrijevaju druge godine. Kultivar dolazi do izražaja kao soliter na travnjaku, u kombinaciji s nižim grmovima ili kao upečatljiv zimzeleni element u šljunčanim nasadima. Zahvaljujući finoj teksturi lijepo kontrastira s krućim četinjačama i listopadnim grmovima.

Himalajski bor - vrlo dekorativna viša vrsta bora koja u zrelosti, ovisno o uvjetima uzgoja, doseže visinu do 15 m i širinu 10 m. Rast stabla je stožast. Svoj jedinstven izgled duguje ponajprije vrlo dugim, povijenim iglicama srebrnoplave boje. Češeri su dugi do 25 cm i jako smolasti, a u zrelosti poprimaju smeđu boju. Kora je na mladim dijelovima sivozelena, a na starijima pepeljastosiva. Stara kora ljušti se u pločicama. Kao soliter odlično se uklapa u svaki srednji i veći vrt. 

Uzgoj: Najljepšu boju i najgušće iglice biljka razvija na punom suncu, u laganoj polusjeni dio kultivara i dalje pouzdano raste, ali krošnja je rjeđa. Zavjetrina je korisna osobito zimi, kada kombinacija vjetra i sunca potiče isušivanje iglica, a u toplim nizinama pomaže mikroklima s hladnijom podlogom i malčem. Najbolje odgovara propusno, pjeskovito-ilovasto do kamenito tlo, u teškim glinastim tlima važna je drenaža jer patuljasti oblici osjetljivo reagiraju na prevlaživanje. Preporučeni pH iznosi približno 4,5–6,5, a u mnogim vrtnim tlima dobro funkcionira i blago kiselo do slabo neutralno okruženje. Biljke u kontejneru sade se od ožujka do studenog, u toplom razdoblju uz redovito zalijevanje kako se korijenova gruda ne bi isušila, osobito tijekom prvog ljeta. Nakon ukorjenjivanja otpornost na sušu je srednja do visoka, ali se kod patuljastih kultivara tijekom dugih vrućina isplati ujednačena vlaga. Gnojidba treba biti umjerena, u proljeće manjom dozom sporotopivog gnojiva za četinjače, jer višak dušika potiče mekan prirast i povećava rizik od bolesti. Rez obično nije potreban, a radi zgušnjavanja ponekad se u svibnju do lipnja skraćuju proljetne „svijeće“. Malč od kore stabilizira vlagu i temperaturu tla. Uzgoj u posudi je čest, pri čemu su potrebni drenažni sloj, propusni supstrat i zimska zaštita posude od promrzavanja korijena, a tijekom odmrzavanja prati se vlažnost. Otpornost patuljastih borova na mraz obično je visoka, oko −30 °C, a veći rizik predstavljaju zimsko isušivanje i prevlaživanje. Od štetnika se tijekom suše mogu pojaviti crveni pauci i lisne uši, a od bolesti osip iglica i trulež korijena u teškom tlu. Razmak sadnje određuje se prema konačnoj širini, okvirno 0,8–1,5 m kod jastučastih oblika i oko 1,5–2,5 m kod širih patuljastih kultivara.

Autor: Jana | Revizija: 23.2.2026