Hibridna tisa 'Hillii' Taxus × media 'Hillii'

Detaljan opis proizvoda

Hibridna tisa 'Hillii' - atraktivan zimzeleni kultivar hibridne tise nastale križanjem obične tise (Taxus baccata) i japanske tise (Taxus cuspidata). Selekcija 'Hillii' potječe iz SAD-a, a u uzgoj je ušla iz rasadnika D. Hill Nursery u Illinoisu. U vrtu oblikuje gusto razgranat grm pravilnog, uspravnog habitusa, u mladosti stupast, a s godinama blago proširen. Iglice su meke, sjajne i tamnozelene, a u jesen i zimi mogu poprimiti maslinaste do žutozelene tonove. U našim uvjetima doseže oko 2–3,5 m visine i 0,8–1,5 m širine, ovisno o rezu, a pri slobodnom rastu može biti i šira. Godišnji prirast iznosi oko 15–25 cm. U proljeće, u ožujku i travnju, razvija neupadljive žućkaste muške češeriće, a kao muški kultivar obično ne donosi plodove, što je prednost pri sadnji uz pješačke staze. Biljka je otrovna, osobito iglice i sjemenke. 'Hillii' se koristi za živice, zastore, oblikovane kugle i stošce te kao okosnica sadnje koja podnosi sjenu. Izvrstan je izbor za sve koji traže otpornu, kompaktnu i lijepo rastuću biljku za različite vrtne namjene.

Hibridna tisa - križanac obične tise (Taxus baccata) i japanske tise (Taxus cuspidata). Ovaj međuvrsni hibrid spaja prednosti obaju roditelja – odlikuje se izvrsnom otpornošću na mraz, kompaktnim rastom i gustim grananjem te se dobro oblikuje. Oblik i visina razlikuju se ovisno o kultivaru – postoje niski, polegli i uspravni kultivari. Općenito hibridna tisa raste sporije, gusto i prirodno je lijepo oblikovana. Iglice su tamnozelene, sjajne, kraće nego u obične tise i često blago ušiljene. Najčešće se koristi za oblikovane živice, niže zidove, obrube ili kao soliterna drvenasta biljka. Odlično odgovara i za posude te formalne sadnje. Svi dijelovi biljke osim crvenog mesnatog ovoja sjemenke (arila) otrovni su – kao kod svih tisa.

Uzgoj: Biljci odgovara položaj od punog sunca do sjene, a zimi se pokazuje korisnom zavjetrina i mjesto bez dugotrajnog zimskog sunca koje potiče isušivanje iglica. Najprikladnije je dublje, humusno, umjereno vlažno i propusno tlo, a u teškom glinastom tlu pomaže drenaža ili povišena gredica. Preporučeni pH iznosi približno 5,5–7,5, a dugotrajno prevlaživanje povećava rizik od truleži korijena. Biljke u kontejneru sade se tijekom cijele sezone, otprilike od ožujka do studenoga, kada tlo nije smrznuto. U toplom razdoblju važno je redovito zalijevanje kako se korijenova gruda ne bi isušila, osobito u prve 1–2 godine nakon sadnje. Nakon ukorjenjivanja podnosi kratkotrajnu sušu, no dulja sušna razdoblja usporavaju rast. Gnojidba je umjerena, obično u proljeće kompostom ili sporotopivim gnojivom za četinjače. Rez se najčešće provodi od kraja svibnja do srpnja, prema potrebi i u kolovozu, a tisa dobro potjera i iz starijeg drva. Malč od kore ili sječke stabilizira vlagu i temperaturu tla. Uzgoj u posudi moguć je u većim posudama s propusnim supstratom i drenažom, a zimi je važno izolirati posudu kako korijen ne bi promrznuo. Otpornost na mraz odraslih biljaka iznosi približno -29 do -34 °C, dok su mlade biljke i biljke u posudi osjetljivije. Za živice se preporučuje razmak sadnje približno 40–60 cm, za više zastore 60–80 cm, a kod solitera ostavlja se razmak od otprilike 1,5–3 m. Od štetnika se u suši mogu pojaviti crveni pauk i štitaste uši, a od bolesti trulež korijena pri prevlaživanju.

Autor: Kristýna | Revizija: 05.01. 2026