Hibridna tisa 'Hicksii' Taxus × media 'Hicksii'

Detaljan opis proizvoda

Hibridna tisa 'Hicksii'  - ubraja se među provjerene kultivare međuvrsnog hibrida nastalog početkom 20. stoljeća križanjem crvene tise (Taxus baccata) i japanske tise (Taxus cuspidata). Kultivar je proširen u SAD-u iz rasadnika Hicks Nurseries, a uzgaja se kao usko stupast, gusto razgranat zimzeleni grm s kratkim, sjajnim iglicama. U uobičajenim vrtnim uvjetima obično doseže 2–5 m visine i 1–2 m širine, a uz dugotrajno oblikovanje ostaje uži. U proljeće, najčešće u ožujku i travnju, pojavljuju se neupadljivi žućkasti muški češeri ili sitni ženski cvjetovi, ovisno o spolu klona. Na ženskim biljkama od kolovoza do listopada dozrijevaju crveni arili koji se lijepo ističu na tamnozelenom lišću. Iglice i sjemenke su otrovne, zato se biljke obično sade podalje od dječjih kutaka. 'Hicksii' se koristi kao formalna živica, okomiti naglasak u uskim nasadima ili kao oblikovani stožac u posudi, a obično dobro podnosi gradske uvjete i nakon reza zadržava čistu liniju. U vrtnoj kompoziciji lijepo nadopunjuje ukrasne trave, paprati i grmove jesenske obojenosti.

Hibridna tisa - križanac crvene tise (Taxus baccata) i japanske tise (Taxus cuspidata). Ovaj međuvrsni hibrid spaja prednosti obaju roditelja – odlikuje se izvrsnom otpornošću na mraz, kompaktnim rastom i gustim grananjem te se dobro oblikuje. Oblik i bujnost mogu se razlikovati ovisno o kultivaru – postoje niski, polegli i uspravni kultivari. Općenito ipak hibridna tisa raste sporije i gusto te je prirodno lijepo oblikovana. Iglice su tamnozelene, sjajne, kraće nego kod obične crvene tise i često blago zašiljene. Najčešće se koristi za oblikovane živice, niže zidove, obrube ili kao soliterna drvenasta biljka. Izvrsno odgovara i za posude i formalne nasade. Svi dijelovi biljke osim arila su otrovni – kao kod svih tisa.

Uzgoj: Biljci odgovara položaj od sunca do sjene, a zimi se pokazuju korisnima zavjetrina i mjesto bez dugotrajnog zimskog sunca koje potiče isušivanje iglica. Najprikladnije je dublje, humusno, umjereno vlažno i propusno tlo, a u teškim glinastim tlima pomaže drenaža ili povišena gredica. Preporučeni pH kreće se otprilike od 5,5 do 7,5, a dugotrajno prevlaživanje povećava rizik od truleži korijena. Biljke u kontejneru sade se tijekom cijele sezone, otprilike od ožujka do studenog, izvan razdoblja smrznutog tla. U toplom razdoblju važno je redovito zalijevanje kako se korijenova gruda ne bi isušila, osobito u prvih 1–2 godine nakon sadnje. Nakon ukorjenjivanja podnosi kratkotrajnu sušu, no dulja sušna razdoblja usporavaju rast. Gnojidba je umjerena, obično u proljeće kompostom ili sporotopivim gnojivom za četinjače. Rez se najčešće provodi od kraja svibnja do srpnja, eventualno još u kolovozu, a tisa dobro tjera i iz starijeg drva. Malč od kore ili sječke stabilizira vlagu i temperaturu tla. Uzgoj u posudi moguć je u većim volumenima s propusnim supstratom i drenažom, a zimi je važna izolacija posude kako korijenje ne bi promrznulo. Otpornost na mraz odraslih biljaka kreće se otprilike od -29 do -34 °C, dok su mladi nasadi i biljke u posudama osjetljiviji. Za živice se preporučuje razmak sadnje od otprilike 40–60 cm, za više zastore 60–80 cm, a za solitere se ostavlja razmak od oko 1,5–3 m. Od štetnika se pri suši mogu pojaviti grinje i štitaste uši, a od bolesti trulež korijena pri prevlaživanju.

Autor: Kristýna | Revizija: 05.01. 2026