Heuhera 'Black Pearl' - Heuchera 'Black Pearl' Heuchera 'Black Pearl'

Detaljan opis proizvoda

Heuhera 'Black Pearl' - zimzelena do poluzimzelena trajnica iz porodice kamenika (Saxifragaceae), podrijetlom iz Sjeverne Amerike, uzgajana ponajprije zbog dugotrajnog ukrasnog lišća. Kultivar 'Black Pearl' pripada seriji PRIMO™ i nastao je kontroliranim križanjem u rasadniku Walters Gardens u Michiganu, a autor je oplemenjivač Hans A. Hansen. Hibridizacija je provedena 2013. godine, američki biljni patent PP29395 dodijeljen je 2018. godine, a u Europi se navodi zaštita PVR. Biljka oblikuje gust, jastučast busen, u fazi lista obično visok 25–30 cm i širok 45–50 cm. Listovi su veliki, dlanasto režnjasti, s lica glatki i izrazito sjajni, tamne boje mahagonija do gotovo crni, sa svjetlucavo purpurnim naličjem. Od lipnja do kolovoza izrastaju vitke stapke visoke približno 55–75 cm koje nose prozračne metlice sitnih zvonolikih cvjetova, najčešće bijelih s ružičastim čaškama, pa djeluju nježno. Cvjetovi su obično bez izraženog mirisa, pružaju nektar i pelud, a u rezanom cvijeću djeluju lagano. U blagim zimama dio lišća prezimi, pa busen zadržava strukturu i izvan glavne sezone, a pritom dobro podnosi i ljetnu toplinu. U kompozicijama služi kao taman naglasak uz hoste, paprati, brunere i nježne ukrasne trave, a u posudama ističe svijetlo i srebrnasto lišće.

Uzgoj: Heuhere najbolje uspijevaju u polusjeni do lagane sjene, a jutarnje ili kasno popodnevno sunce podnose bolje od žarkog podnevnog. Najprikladnije je humusno, propusno tlo ujednačene vlažnosti, pH približno 6–7 i s dobrom drenažom zimi, jer je prevlaživanje češći uzrok gubitaka od mraza. Zalijevanje se prilagođava osobito u prvoj godini nakon sadnje, a kasnije biljke uglavnom podnose kratkotrajnu sušu ako je tlo malčirano. Sadnja se provodi od ožujka do listopada, s najboljim rezultatima u proljeće ili početkom jeseni. Na gredici se bira razmak sadnje od 35–40 cm, što odgovara otprilike 7–9 biljaka po m², a za kompaktne obrube koristi se gušća sadnja. U proljeće se uklanjaju oštećeni listovi i dodaje se tanak sloj komposta ili lisnjače, a mineralna gnojidba trebala bi biti umjerena kako bi se potaknuo čvrst busen i boja lišća. Nakon 3–4 godine preporučuje se busen razdijeliti ili nasuti zemlju, jer se heuhere s vremenom mogu izdizati iznad razine gredice. U posudi je važan drenažni sloj i redovita, umjerena prihrana, a zimi se korijenova gruda štiti od promrzavanja i prevlaživanja. Otpornost dobro razvijenih busena na mraz u našim se uvjetima navodi približno do -26 °C. Od štetnika se mogu pojaviti puževi golaći i pipe (Otiorhynchus), a od bolesti pjegavost lista pri dugotrajno vlažnom vremenu. Prevencija se temelji na dobrom strujanju zraka i izbjegavanju prevlaživanja.

Autor: Nikol | Revizija: 27.1. 2026