Heckrottova kozja krv 'Goldflame' Lonicera × heckrottii 'Goldflame'

Detaljan opis proizvoda

Heckrottova kozja krv 'Goldflame' - još jedan, i to vrlo dekorativan kultivar kozje krvi, koji pripada vrtnim kultivarima nastalima križanjem sjevernoameričkih vrsta Lonicera americana i Lonicera sempervirens. U europske je vrtove stigao kao ukrasna drvenasta penjačica s dugim razdobljem cvatnje i izraženim mirisom koji se navečer pojačava. U našim uvjetima razvija listopadan do poluzimzelen grm s ovijajućim izbojima, obično visok 3–5 m i širok 1,5–2 m, ovisno o vrsti potpore i intenzitetu rezidbe. Listovi su nasuprotni, okruglasto eliptični, dugi 4–8 cm, s lica tamno do plavkastozeleni, s naličja svjetliji, a na osunčanim mladim izbojima često s nježnim crvenkastim odsjajem. U jesen poprimaju plavkastozelene tonove. Kultivar 'Goldflame' odlikuje se gušćim i kraćim skupinama cvjetova, koji su s vanjske strane tamnoružičasti do ružičastocrveni, a u ždrijelu jarko žuti. Od lipnja do kolovoza, često uz produženu cvatnju do rujna, na vrhovima izboja pojavljuju se cjevasti cvjetovi dugi 4–5 cm, složeni u pršljenove, s upadljivo izbočenim prašnicima. Miris je sladak, blago začinski i najizraženiji tijekom toplih večeri, kada cvjetovi privlače pčele, bumbare i noćne leptire. U toplijim ljetima slijede male sjajne crvene do narančastocrvene bobe kojima se hrane ptice, no nisu namijenjene ljudskoj prehrani. U vrtnoj kompoziciji Heckrottova kozja krv 'Goldflame' ističe se kao mirisna pozadina pergola, zaslona i ulaza u kuću, a lijepo se slaže s ružama penjačicama, metličastim ili velelisnim hortenzijama te s trajnicama toplih boja.

Uzgoj:  Preporučuje se položaj od punog sunca do polusjene, idealno ondje gdje je korijenski dio u hladnijem, blago zasjenjenom mjestu, a gornji dio izboja ima dovoljno svjetla. Sadnice kozje krvi u kontejnerima nakon sadnje se dobro primaju i brzo obrastaju pripremljenu potporu. Tlo treba biti srednje teško, humusno, hranjivo, propusno i umjereno vlažno, slabo kisele do neutralne reakcije, približno u rasponu pH 6–7. Biljke u kontejnerima sade se od ožujka do listopada, na udaljenosti oko 40–60 cm od potpore, a jedna penjačica prekriva dionicu od 1–2 m. Nakon sadnje prikladno je redovito zalijevanje bez prevlaživanja, starijim biljkama dovoljna je dopunska voda u sušnim razdobljima i malč od kore iznad korijenove grude. Otpornost dozrelih biljaka na mraz iznosi oko -20 °C, a u višim i vjetrovitim položajima pomaže zaštićenije stanište. Rez se provodi uglavnom nakon cvatnje, kada se uklanjaju ostarjeli i promrzli izboji, a ostavljaju mlađe grane koje nose najviše cvjetova. Od bolesti i štetnika mogu se pojaviti lisne uši i pepelnica, a njihovu pojavu ograničavaju prozračan položaj, ujednačena vlaga i umjerena gnojidba kompostom ili gnojivom za cvatuće grmove. Sadnjom dviju ili više biljaka jedne uz drugu za nekoliko godina nastaje gust mirisni zid koji pruža zaklon pticama i hlad za odmorište.

Autor: Nikol | Revizija: 4.12.2025