Hartwegov penstemon 'Rubicunda' - Penstemon hartwegii 'Rubicunda' Penstemon hartwegii 'Rubicunda'

Detaljan opis proizvoda

Hartwegov penstemon 'Rubicunda' - lijepa i vrlo omiljena trajnica koja se ističe prije svega svojim lijepim cvjetovima. Kultivar potječe od meksičke vrste Penstemon hartwegii, koja u prirodi raste na sunčanim planinskim padinama i u otvorenim sastojinama s brzim otjecanjem vode. U vrtovima se uzgaja zbog dugog razdoblja cvatnje i čistog kontrasta boje cvjetova. Biljka oblikuje gusto razgranat, uspravan busen s uskim kopljastim listovima srednje do tamnozelene boje, koji u blagoj zimi mogu djelomično opstati. Od lipnja do rujna na vrhovima izboja postupno se otvaraju veliki cjevasti cvjetovi zasićeno crvene boje s upadljivim bijelim ždrijelom. Cvjetove posjećuju bumbari, pčele i leptiri, pa je prikladan i za sadnje koje podupiru oprašivače. U zrelosti doseže otprilike 40–60 cm visine i 35–50 cm širine. U kompoziciji djeluje kao naglasak boje među zelenolisnim trajnicama, a lijepo se slaže s lavandama, mačjom metvicom, kaduljama, rudbekijama i nježnim ukrasnim travama. Cvjetne stabljike koriste se i u vazi, gdje se ističe bijelo ždrijelo uz tamnocrveni rub krunice.

Uzgoj: Zahtijeva puno sunce i toplo, zaštićeno mjesto gdje tlo zimi ne ostaje dugo mokro. Najprikladniji je propustan pjeskovito-ilovast do šljunkovit supstrat s dobrom drenažom, pH vrijednosti približno 6,5–7,8, a često dobro uspijeva i na blago vapnenastoj podlozi. Zalijevanje je važno prije svega nakon sadnje, nakon ukorjenjivanja biljka podnosi sušnija razdoblja, a prevlaživanje je rizičnije od kratkotrajne suše. Gnojidba je umjerena, prikladan je proljetni kompost ili sporotopivo gnojivo s nižim udjelom dušika, kako bi izboji ostali čvrsti i ne bi se izdužili. Nakon cvatnje biljke se često zgušnjavaju laganim skraćivanjem izboja, dubok rez u staro drvo se izbjegava, a krajem zime uklanjaju se oštećeni dijelovi i ostavlja se dio zelenih izboja radi bržeg obrastanja. Biljke se najčešće sade od ožujka do svibnja ili od rujna do listopada, na razmak od 35–40 cm, odnosno približno 6–9 biljaka po m². Razvijene biljke u suhom, dobro dreniranom tlu obično podnose oko -20 °C, a u hladnijim položajima i kod svježe sadnje dobro se pokazuje lagana zaštita granama četinjača ili suhi mineralni malč koji zimi održava korijenov vrat prozračnim. U posudama je obično potrebna zimska zaštita korijenove grude i prije svega odvod viška vode, jer prevlažen supstrat povećava rizik od promrzavanja. Od bolesti se pri vlazi mogu pojaviti trulež korijena ili pepelnica, povremeno se na mladim izbojima javljaju lisne uši, a u toplim ljetima i crveni pauci.

Autor: Nikol | Revizija: 4.2. 2026