Grozdasta cimicifuga 'Atropurpurea' - Cimicifuga racemosa 'Atropurpurea' Cimicifuga racemosa 'Atropurpurea'

Detaljan opis proizvoda

Grozdasta cimicifuga 'Atropurpurea'  - atraktivna rizomatozna trajnica iz porodice žabnjakovki. U prirodi raste u hladnijim područjima istočne Azije, na rubovima šuma i na vlažnijim padinama s humusnim tlom. Kultivar 'Atropurpurea' pripada skupini Atropurpurea Group, cijenjenoj zbog tamnopurpurnog do brončano vinskog lišća i crvenkastih stabljika. Biljka oblikuje busen koji se polako širi i u zrelosti je obično širok 0,5–1 m. Listovi su duboko razdijeljeni i tijekom ljeta mogu poprimiti tamnozelenu boju s purpurnim odsjajem. Krajem ljeta do jeseni pojavljuju se vitki cvjetni klasovi sa sitnim krem bijelim cvjetovima nježnog mirisa. Cvat djeluje poput laganog vela iznad lišća, najčešće od kolovoza do listopada s vrhuncem u rujnu. Rado je posjećuju oprašivači, a vrtu donosi nektar u razdoblju kada sjenovite gredice imaju manje cvjetova. Svi dijelovi biljke otrovni su ako se progutaju. U kompoziciji djeluje kao okomiti naglasak uz hoste, paprati i astilbe, a cimicifugi dobro odgovara i blizina ruža u svijetloj polusjeni, gdje tamno lišće ističe boju cvjetova. Nakon cvatnje ostaju dekorativni suhi plodni stapci, a cvjetne stabljike mogu se koristiti i u aranžmanima rezanog cvijeća.

Uzgoj: U uvjetima kontinentalne Hrvatske najbolje uspijeva u polusjeni ili raspršenom svjetlu, zaštićena od podnevnog žarkog sunca i isušujućeg vjetra. Odgovara joj dublje, humusno i hranjivo tlo, ravnomjerno vlažno, ali propusno. U težim glinastim tlima pomaže umješavanje grubljeg komposta i pijeska te izrada drenažnog sloja. Dobro reagira na malčiranje lisnatom zemljom ili kompostom, koje stabilizira vlagu i temperaturu tla. Preporučuje se blago kisela reakcija tla, približno pH 5,0–6,5. Sadnja se obično provodi u proljeće od ožujka do svibnja ili u jesen od rujna do listopada, kada je tlo toplo i vlažno. U razdoblju suše korisno je dodatno zalijevanje jer duga sušna razdoblja skraćuju cvatnju i mogu oslabiti lišće. Za gnojidbu obično je dovoljan proljetni dodatak komposta, a previsoke doze dušika potiču mekan rast. Cvjetne stabljike uklanjaju se nakon cvatnje, a lišće se ostavlja do proljeća kao prirodna zaštita ili se reže krajem zime. Kultivar doseže visinu od oko 120–150 cm i širinu od 60–80 cm, a za pun učinak sadi se na razmak sadnje od oko 60 cm, odnosno oko 3 biljke po m². Otporan je na mraz do približno -34 °C, a mladim nasadima godi zimski malč. Uglavnom ne obolijeva, no pri prevlaživanju i u teškom tlu može doći do truljenja korijena, a povremeno se na mladim izbojima pojave lisne uši. Uzgoj u posudi moguć je samo u većim posudama s drenažom i redovitim zalijevanjem jer korijenov sustav treba dubinu.

Autor: Nikol | Revizija: 22.1. 2026