Grmolika lijeska 'Tonda di Giffoni' Corylus avellana 'Tonda di Giffoni'

Detaljan opis proizvoda

Grmolika lijeska 'Tonda di Giffoni'  - tradicionalna talijanska sorta podrijetlom iz pokrajine Kampanije. U našim uvjetima raste kao umjereno bujan grm visine oko 3–4 m i širine 2–3 m, a s vremenom se širi izdancima iz korijena. Grane su savitljive i smeđe, a mladi izboji blago pustenasti. Listovi su okruglasto jajoliki do široko ovalni, srcoliki pri bazi, izraženih žila i hrapave površine, s lica zasićeno zeleni, a u jesen žute u toplije nijanse. Lijeska je jednodomna biljka – muški cvjetovi tvore uske žućkaste rese duge oko 3–7 cm, koje se pojavljuju vrlo rano u proljeće, često već u veljači i ožujku. Ženski cvjetovi sitni su pupovi s crvenim njuškama, skriveni u pazušcima pupova. Oprašivanje se odvija uglavnom vjetrom, a djelomična samooplodnost omogućuje rodnost i pojedinačne biljke. Za visok i redovit urod ipak se preporučuje blizina druge lijeske sličnog vremena cvatnje, primjerice sorte 'Barcelonska' ili drugih provjerenih lijesaka. Lješnjaci se razvijaju po 3–5 u zelenim, duboko urezanim ovojima, iz kojih tijekom dozrijevanja djelomično izviruju. Plodovi su okrugli, srednje krupni, tanke ljuske koja se lako lomi. U toplijim krajevima kontinentalne Hrvatske dozrijevaju krajem kolovoza i početkom rujna, a u hladnijim položajima uglavnom u prvoj polovici rujna. Jezgre su blago slatkog, punog okusa s ugodnom orašastom aromom, dobro se prže i zadržavaju oblik u slastičarskim proizvodima. Lješnjaci sadrže visok udio masti s prevlašću nezasićenih masnih kiselina, bjelančevine, vlakna, vitamin E i vitamine B skupine te minerale poput kalija, magnezija i željeza, pa su vrijedan sastojak raznolike prehrane. U kuhinji se koriste za izravnu konzumaciju, u kolačima, kremama, domaćim maslacima od lješnjaka i granoli, a prženi i kao ukras deserata.

Uzgoj: Bira se toplije i sunčano stanište, idealno u nižim i srednjim položajima, zaštićeno od jakog zimskog vjetra. Lijeska podnosi i laganu polusjenu, no za dobro dozrijevanje lješnjaka i redovit zametak plodova povoljnije je puno sunce. Najbolje uspijeva u dubljim, srednje teškim ilovastim do pjeskovito-ilovastim tlima bogatima humusom, koja dobro zadržavaju vlagu, ali ne ostaju dugo prevlažna. Optimalni pH kreće se oko 6–7, a na izrazito lužnatim ili prevlažnim tlima rast slabi. Sadnja se obavlja u proljeće (ožujak–travanj) ili u jesen (listopad–studeni), dok je tlo još toplo. Pojedinačni grmovi sade se na razmak od oko 3–4 m, a za niže slobodne živice može se primijeniti razmak sadnje 1–1,5 m. Nakon sadnje preporučuje se u zonu korijena unijeti dobro zreli kompost, tlo malčirati sječkom ili korom te osigurati redovito zalijevanje prve dvije sezone. Lijeska ima plitak korijenov sustav, pa osjetljivo reagira na ljetnu sušu. Ujednačena vlažnost tla pridonosi krupnoći plodova i kvaliteti jezgri. Lijeske su otporne na mraz, dobro ukorijenjene biljke podnose pad temperature otprilike do −25 do −28 °C, a osjetljivija je samo rana proljetna cvatnja na kasne mrazeve. Grm najbolje rađa na dvogodišnjem i trogodišnjem drvu, stoga je rez usmjeren na kontinuirano pomlađivanje i održavanje 6–8 jačih nosivih izboja, dok se prestari ili pregusti izboji uklanjaju u rano proljeće. Od bolesti i štetnika povremeno se mogu pojaviti lisne uši, pipe ili napad ličinki lješnjakova žiška (Curculio nucum) na plodove, a rizik se smanjuje pravodobnim skupljanjem i uništavanjem oštećenih plodova te poticanjem prirodnih predatora. U vrtnoj kompoziciji lijeska se ističe kao soliter u voćnjaku, u jestivoj živici ili u kombinaciji s drugim voćnim grmovima, primjerice meralom, pasjim trnom ili ribizom, gdje tvori stabilan, dugovječan kostur sadnje.

Autor: Nikol | Revizija: 2.12.2025

Više na: Upute za uzgoj grmolikih lijesaka