Grimizni vatreni trn 'Red Cushion' Pyracantha coccinea 'Red Cushion'

Detaljan opis proizvoda

Grimizni vatreni trn 'Red Cushion' - zimzeleni trnoviti kultivar grimiznog vatrenog trna iz porodice ruža (Rosaceae), koji se nadovezuje na vrstu podrijetlom sa Sredozemlja i iz Male Azije, gdje raste u šikarama i na kamenitim padinama. Kultivar oblikuje gusto razgranat grm s lučnim izbojima i kratkim oštrim trnovima. U vrtovima se primjenjuje kao niski zaklon uz ogradu, u slobodnoj i oblikovanoj živici ili za vezanje uz zid, gdje se može voditi u lepezu, a plodovi se bolje obojaju. U našim uvjetima najčešće doseže oko 0,8–1,2 m visine i 1–1,5 m širine. Listovi su kožasti, sjajno tamnozeleni, zimi uglavnom ostaju na grmu, a za golomrazice mogu poprimiti brončanu boju. U svibnju i lipnju nosi bijele cvjetove u gronjama od približno 4–6 cm, koji pčelama pružaju pelud i nektar. Od rujna dozrijevaju okrugli plodići veličine oko 0,8–1 cm, jarkocrveni, često postojani do zime i vrijedni za ptice. Plodovi su ukrasni i ljudi ih obično ne konzumiraju. U kompozicijama se lijepo slaže s drijenovima, hudikama, suručicama i ukrasnim travama, gdje crveni plodovi djeluju kao zimski naglasak. Pri radu valja računati s trnovima, zato se grm smješta izvan uskih prolaza i dječjih zona.

Uzgoj: Najpouzdanija cvatnja i obojenost plodova postižu se na suncu, no biljka dobro raste i u polusjeni. Odgovara joj ilovasto-pjeskovito do ilovasto, propusno tlo s pH približno 6,0–7,5. Prevlaživanje i teške gline povećavaju rizik od zimskih oštećenja, zato se pokazuju korisnima drenažni sloj i malč. Biljke u kontejnerima u praksi se sade od ožujka do studenoga, izvan razdoblja mraza. Nakon ukorjenjivanja vatreni trn obično je otporan na sušu, a u prve dvije godine pomaže redovito zalijevanje u duljim razdobljima bez oborina. U proljeće godi lagana gnojidba kompostom ili gnojivom za ukrasne drvenaste biljke. Rez se provodi nakon cvatnje ili nakon ukrasnog učinka plodova, ovisno o odabranom obliku. Za živicu se biljke sade na razmaku od približno 60–80 cm, a u skupinama se računa oko 2–3 grma po m². U kontinentalnoj Hrvatskoj obično je otporan na mraz približno do -20 °C, na otvorenim položajima za golomrazice može trpjeti zbog zimskog isušivanja, zato mu godi zavjetrina. Od štetnika se mogu pojaviti lisne uši, crveni pauci i štitaste uši, a od bolesti se prati osobito bakterijska palež i krastavost.

Autor: Nikol | Revizija: 26.2. 2026