Graničica 'Stella de Oro' - Hemerocallis 'Stella de Oro' Hemerocallis 'Stella de Oro'

Detaljan opis proizvoda

Graničica 'Stella de Oro' - nedvojbeno najomiljeniji kultivar, poznat i kao 'Zlatna zvijezda'. Kultivar Hemerocallis 'Stella de Oro' uzgojio je američki uzgajivač Walter Jablonski i predstavio ga 1975. godine. Riječ je o diploidnoj trajnici koja u jesen gubi lišće, a u proljeće brzo obnavlja kompaktnu lepezu uskih, lučno povijenih listova. Brzina rasta je umjerena, a busen punu veličinu obično dostiže za 2–5 godina. Cvjetne stabljike najčešće narastu 30–40 cm, a odrasli busen postupno se širi na oko 40–50 cm. Od lipnja do rujna iznad lišća se postupno otvaraju ljevkasti cvjetovi promjera oko 7 cm, kanarinski do zlatnožuti s narančastim ždrijelom i nježnim mirisom. Rub cvijeta blago je valovit, a toplo vrijeme potiče nove valove cvatnje. Pojedinačni cvijet u pravilu traje jedan dan, ali biljka zameće pupoljke u nizovima, pa gredica djeluje rascvjetano mnogo tjedana. U vrtnim kompozicijama ističe se kao obrub staza, u sadnji predvrtova i kao niski naglasak među travama, mačjom metvicom, kaduljama i lavandom, odnosno ispred ruža kao svijetli podrast. Cvjetovi i pupoljci graničica jestivi su, no za kuhinju su prikladne samo biljke uzgojene bez kemijskih prskanja i poznatog podrijetla.

Uzgoj: Najbolje uspijeva na punom suncu, a laganu polusjenu podnosi, iako je cvatnja tada kraća. Najviše joj odgovara ilovasto do ilovasto-pjeskovito tlo s dobrom drenažom, umjereno vlažno u proljeće i početkom ljeta. Pogoduje joj pH od približno 6,0–7,5, a u težim tlima pomaže dodatak komposta i grubljeg materijala za prozračivanje. Biljke u kontejneru obično se sade od ožujka do listopada na razmak sadnje od 45–50 cm, dakle približno 4–5 biljaka po m². Nakon ukorjenjivanja podnosi kratkotrajnu sušu, no dulje sušno razdoblje smanjuje cvjetove i broj pupoljaka. Gnojidba je umjerena, a u proljeće se primjenjuje kompost ili dugodjelujuće gnojivo s višim udjelom kalija koje potiče zametanje pupoljaka. Ocvali cvjetovi mogu se redovito uklanjati radi urednijeg izgleda, a cijele stabljike nakon cvatnje se povlače. Busen se obično pomlađuje dijeljenjem nakon 4–6 godina, najčešće u proljeće ili početkom jeseni. Zreli busen u pravilu je otporan na mraz do -30 °C i prezimljava bez zimske zaštite, dok je u posudama preporučljivo zaštititi korijenovu grudu od promrzavanja. Od bolesti se može pojaviti pjegavost lišća, od štetnika lisne uši, a u srednjoj Europi i mušica šiškarica graničice (Contarinia quinquenotata) koja deformira pupoljke, stoga se preporučuje redovita kontrola i uklanjanje oštećenih pupoljaka. Prikladna je i za uzgoj u širim posudama na terasama.

Više na: Upute za uzgoj graničica

Autor: Nikol | Revizija: 27.1. 2026