Gordlinia grandiflora Gordlinia grandiflora

Detaljan opis proizvoda

Gordlinia grandiflora - međurodni križanac iz porodice čajevki, uzgojen u SAD-u na North Carolina State University. Nastala je kontroliranim križanjem franklinije i gordonije (Gordonia lasianthus, loblolly bay) s ciljem da se veliki cvjetovi i dug sezonski učinak spoje s većom otpornošću. Raste kao višedebleni grm ili manje stablo, u našim uvjetima obično 4–6 m visoko i 2,5–3,5 m široko, a nakon dugog uzgoja može doseći 7–9 m. Listovi su usko eliptični do kopljasti, dugi 10–20 cm, kožasti i sjajni, nazubljena ruba i svjetliji s naličja, a dio lišća često prezimljuje. Od srpnja do rujna, katkad i do početka listopada, na vrhovima izboja pojavljuju se upadljivi cvjetovi nalik kameliji, bijeli, široki 7,5–12 cm, peterodijelni, s velikom žutom sredinom od prašnika. Miris je nježno sladak, ponekad s notom ljubičice, pa je drvenasta biljka prikladna i uz mjesta za odmor. Cvjetove posjećuju oprašivači, a kasno vrijeme cvatnje popunjava razdoblje kada je većina grmova već ocvala. U jesen se starije lišće boji u narančaste do crvene tonove. U vrtnoj kompoziciji lijepo se slaže s rododendronima, japanskim azalejama i papratima, gdje bijeli cvjetovi osvjetljavaju kraj ljeta.

Uzgoj: Najbolje uspijeva na suncu do lagane polusjene u zavjetrini, uz višu vlagu zraka i bez isušujućih vjetrova. Zahtijeva humusno, kiselo do blago kiselo tlo pH vrijednosti otprilike 4,5–6,5, bez vapnenca, stalno umjereno vlažno, ali s dobrom drenažom, jer ne podnosi dugotrajno prevlaživanje ni isušene, pjeskovite podloge bez humusa. U kontinentalnoj Hrvatskoj sadi se uglavnom u proljeće od ožujka do svibnja, odnosno u jesen u rujnu i listopadu u zagrijano tlo. Zalijevanje je važno u prvim godinama i za vrijeme suše, a malč od lisnog komposta ili sitne kore stabilizira vlažnost i kiselost tla. U sadnu jamu preporučuje se dodati lisni kompost i krupniji pijesak, a na težim glinastim tlima pomaže sadnja na povišenom. Gnojidba se provodi gnojivima za acidofilne biljke, radije u manjim dozama u proljeće, kako bi izboji do zime dozreli. Rez se obično ograničava na uklanjanje oštećenih i prekriženih grana krajem zime te na lagano oblikovanje nakon cvatnje. Otpornost dozrelih biljaka na mraz navodi se otprilike do −20 °C, mlade biljke su osjetljivije pa se u prvim zimama preporučuje zimska zaštita i zaštita korijena debljim slojem malča. U hladnijim krajevima prikladan je uzgoj u posudi s kiselim supstratom, pri čemu se posuda zimi izolira ili biljka prezimljuje u hladnom, svijetlom prostoru bez jakih mrazeva. Od bolesti se pri prevlaživanju može pojaviti fitoftorna trulež korijena, odnosno venuće, pa je propusnost tla ključna. Preporučeni razmak sadnje za soliter je najmanje 3–4 m od drugih drvenastih biljaka.

Autor: Nikol | Revizija: 12.2. 2026