Glicinija 'Ito Koku Riu' Wisteria floribunda 'Ito Koku Riu'

Detaljan opis proizvoda

Glicinija 'Ito Koku Riu' - potječe iz japanskih populacija matične vrste koja u prirodi obavija rubove svijetlih šuma i šikare. U vrtovima stvara listopadnu penjačicu koja se ovija udesno, s vitkim odrvenjelim izbojima. List je neparno perast, obično s 11–15 liski, a liske su usko jajolike do kopljaste, ljeti zasićeno zelene, a ujesen žute. Kultivar 'Ito Koku Riu' u europskom asortimanu navodi se i kao 'Royal Purple'. Nosi tamnopurpurne do plavoljubičaste cvjetove u povijenim grozdovima dugima približno 30–50 cm, koji se otvaraju postupno od osnove. Cvjetići imaju oblik cvijeta graška i slab, nježan miris. U našim uvjetima cvjeta uglavnom u svibnju i lipnju. Rast je umjeren, a odrasle biljke dosežu 6–9 m visine i 3–5 m širine, ovisno o položaju i rezu. Izboji se lako vode po žicama, rešetkama i pergolama bez prekomjernog opterećenja konstrukcije. Nakon cvatnje slijede uske, fino pustenaste mahune koje mogu ostati na biljci do zime. Cvjetove posjećuju pčele i drugi kukci, pa je biljka medonosna. U vrtnoj kompoziciji ističe se uz tople zidove, na lukovima i pergolama, a grozdovi se mogu rezati za vazu.

Uzgoj: Glicinija za rast treba čvrst oslonac, uz napomenu da za nekoliko godina može narasti i do 10 metara. Sadi se na toplo i sunčano mjesto. Prve 2 do 3 godine glicinijama se posvećuje posebna njega, redovito se gnoje i zalijevaju, a sredinom ljeta važna je prihrana gnojivom s kalijem kako bi tkiva ujesen dozrela. Za zimu se u prvim godinama preporučuje pokriti biljku granama četinjača. U oštrim zimama može promrznuti, ali obično ponovno potjera. Prije sadnje lonac s biljkom uranja se u posudu s vodom dok se temeljito ne natopi. Iskopa se jama dimenzija 40x40x40 cm, na dno se stavi sloj dobro razgrađenog stajskog gnoja ili komposta debljine 10 cm i biljka se posadi. Sadi se 1-2 cm dublje nego što je prvotno rasla. Preporučuje se saditi najmanje 30 cm od zida ili druge biljke. Rez: glicinije zahtijevaju redovitu rezidbu, bez nje bi mogle procvjetati tek nakon 15 godina. Pri sadnji glavni se izboj skraćuje na 50-70 cm, a bočni izboji na 3 pupa. Tijekom vegetacije, kada bočni jednogodišnji izboji dosegnu 25 cm, zakidaju se iza 3. do 4. lista (izboji kraći od 15 cm ne skraćuju se). Glavna mladica ne skraćuje se. Kada mladice izrasle iz bočnih skraćenih jednogodišnjih izboja dosegnu duljinu od 25 cm, zakidaju se iza 5. do 6. lista, a kraće se ostavljaju. Ljetni rez ponavlja se još dva puta, kada zakinuti izboji dosegnu 15 do 20 cm. Glavna mladica ostavlja se da raste. Druge godine u rano proljeće, kada više ne prijete mrazevi, izboji izrasli prethodne godine režu se iza 5. do 6. pupa, a kraće grančice se ne režu. Vršni izboj uopće se ne reže. Tijekom vegetacije, kada bočni jednogodišnji izboji dosegnu 25 cm, zakidaju se iza 3. do 4. lista. To se ponavlja kad god mladice dosegnu 25 cm. Glavna mladica ostavlja se da raste. Treće godine nakon sadnje na bočnim bi se granama trebali nalaziti cvjetni pupovi na dvogodišnjem drvu prošlogodišnjih izboja. Kada su produžni izboji dugi i snažni, skraćuju se u rano proljeće iza 5. do 6. pupa, svi ostali ispod glavnog izboja skraćuju se iza 3. do 4. pupa, a kraći i slabiji izboji koji rastu koso i vodoravno ostavljaju se jer se na tim grančicama stvaraju cvjetni pupovi. Ljeti se ponovno zakidaju mladice dulje od 25 cm. Sljedećih godina glicinija obično više ne treba rez jer pojačano stvaranje cvjetonosnih grančica slabi rast. Kada vršni izboj prijeđe željenu visinu, vezuje se u vodoravan položaj. Kod starijih biljaka samo se održavajućim rezom sprječava neželjeni rast.

Autor: Nikol | Revizija: 11.11.2025