Glavati jaglac - Primula capitata subsp. mooreana Primula capitata subsp. mooreana

Detaljan opis proizvoda

Glavati jaglac - potječe iz jugoistočnog Tibeta i susjednih dijelova Himalaje, gdje naseljava vlažne livade, izvorišta i rubove potoka u hladnoj planinskoj klimi. U vrtu stvara nisku prizemnu rozetu duguljastih do kopljastih listova. Listovi su svijetlo do sivozeleni, a na naličju često nježno bjelkasto prekriveni maškom, a sličan srebrnast sloj može se pojaviti i na stapkama. Od srpnja do rujna izrastaju stapke visoke 0,20–0,35 m koje nose guste, blago spljoštene glavice cvjetova promjera otprilike 4–6 cm. Pojedinačni cvjetovi su cjevasti, u zasićenim ljubičastim do plavoljubičastim tonovima, često sa svjetlijim okom. U dobrim uvjetima busen se širi na približno 0,20–0,30 m i djeluje kompaktno i među višim ljetnim trajnicama. Cvjetovi privlače oprašivače u razdoblju kada su proljetni jaglaci već odcvali. U kompoziciji se ističe uz vodu, u sjenovitijem kamenjaru i u posudama, gdje dolazi do izražaja kontrast tamnih cvjetova i svijetlih stapki. Dobro se kombinira s papratima, hostama, astilbama (Astilbe), heuherama i nježnim šaševima.

Uzgoj: Najbolje uspijeva na sunčanom položaju s jutarnjim ili kasnim popodnevnim suncem, odnosno u polusjeni, osobito u toplijim dijelovima kontinentalne Hrvatske. Biljci odgovaraju zavjetrina i dobro strujanje zraka kako bi se listovi nakon kiše brzo osušili. Najbolje se pokazuje humusno, ali izrazito propusno tlo sa šljunkom ili krupnim pijeskom i reakcijom od približno pH 6,5–7,8, često s udjelom vapnenca. Zalijevanje treba biti redovito u vrijeme ukorjenjivanja i tijekom sušnih razdoblja, no voda ne smije stajati uz korijenov vrat. Biljke se sade od ožujka do listopada, a pri ljetnoj sadnji važna je stalna vlaga bez prevlaživanja. Razmak sadnje iznosi 20–25 cm, što odgovara otprilike 12–15 biljaka po m². Gnojidba je umjerena, ponajprije u proljeće, kako bi rozete ostale kompaktne. Nakon cvatnje uklanjaju se ocvale stapke i stari listovi. U posudama se koristi mineralniji supstrat s drenažnim slojem, a presađivanje ili dijeljenje busena provodi se nakon cvatnje svake 3–4 godine. Najčešći je problem zimsko prevlaživanje i trulež korijenova vrata, pa pomažu povišen položaj, malč od šljunka i kod posuda zimski smještaj pod strehu. Odrasle biljke otporne su na mraz do približno -34 °C, a mlade nasade može štititi lagana zimska zaštita od izmjene mraza i odmrzavanja. Od štetnika se mogu pojaviti puževi, lisne uši ili pipe (Otiorhynchus), a pri dugotrajnoj vlazi i pepelnica. Ljeti pri višim temperaturama dobro mu dolaze polusjena i ravnomjerna, umjerena vlaga. Prednost uzgoja u posudama je mogućnost premještanja pod krov zimi, kada višak kiše najviše šteti.

Autor: Kristýna | Revizija: 05.02. 2026