Gladiola 'Mojito' Gladiolus 'Mojito'

Detaljan opis proizvoda

Gladiola 'Mojito' - pripada vrtnim hibridima roda Gladiolus iz porodice perunika Iridaceae. Rod Gladiolus najbogatiji je vrstama u južnoj Africi, dio vrsta raste i na Sredozemlju, a u uvjetima kontinentalne Hrvatske krupnocvjetni kultivari uzgajaju se iz gomolja kao ljetne ukrasne biljke. 'Mojito' se u europskim katalozima opisuje kao lavandasto do lila obojen kultivar s tamnijim rubom latica i svijetlom, često bijelom prugom ili mrljom u ždrijelu. Cvjetovi su ljevkasti, na klasu se otvaraju postupno odozdo prema gore, što produljuje ukrasni učinak na gredici i u vazi. Stabljika je čvrsta i obično doseže 90–120 cm, a širina busena kreće se oko 10–15 cm. Listovi su uski, mačolika, sivozeleni do zasićeno zeleni, čiste arhitektonske linije. Miris je uglavnom neizražen. Na gredici dolazi do izražaja kao okomiti naglasak u skupini od 5–9 gomolja, a lijepo se slaže s rudbekijama, mačjom metvicom, kaduljama i ukrasnim travama. Za rezani cvijet stabljike se beru kada se otvara prvi do drugi cvijet, a ostali pupoljci nastavljaju se otvarati u vazi. Biljka nije namijenjena konzumaciji.

Uzgoj:  Zahtijeva puno sunce i zaštitu od jakog vjetra. Odgovara joj dublje, propusno, hranjivo tlo, idealno pjeskovito-ilovasto, blago kiselog do neutralnog pH (pH 6,0–7,0). Ne podnosi teška, prevlažna tla. Prije sadnje preporučuje se obogatiti tlo kompostom, ali ne svježim stajskim gnojem. Gomolji se sade u proljeće (travanj–svibanj), nakon prestanka mrazeva, na dubinu od približno 8–12 cm. Za produljenje cvatnje gomolji se mogu saditi postupno u razmacima od nekoliko tjedana. Zalijevanje treba biti redovito, osobito u razdoblju rasta i cvatnje – tlo treba biti ravnomjerno vlažno, ali ne prevlažno. Gnojidba je važna za bogatu cvatnju. Koristi se uravnoteženo gnojivo za cvjetnice, najbolje s većim udjelom kalija. Pregnojenost dušikom potiče rast lišća nauštrb cvjetova. Malčiranje pomaže zadržati vlagu i ograničava rast korova. Gladiole nisu otporne na mraz. Nakon cvatnje i žutljenja lišća gomolji se u jesen vade iz zemlje, čiste, suše i čuvaju preko zime na suhom, hladnom mjestu pri temperaturi od oko 5–10 °C. Stari gomolji zamjenjuju se novima koji se razviju tijekom sezone. Mogu biti podložne gljivičnim bolestima i virusnim infekcijama, osobito pri uzgoju u teškim ili vlažnim tlima. Važni su redovita promjena staništa i zdrav sadni materijal. 

Više na: Upute za uzgoj lukovica

Autor: Nikol | Revizija: 14.1. 2026