Gladiola 'Jester' Gladiolus 'Jester'

Detaljan opis proizvoda

Gladiola 'Jester' - vrtni hibrid iz porodice perunika (Iridaceae). Rod Gladiolus najbogatiji je vrstama ponajprije u južnoj Africi, dio vrsta raste i na Mediteranu, a moderni krupnocvjetni kultivari kod nas se uzgajaju iz gomolja kao ljetne ukrasne biljke. 'Jester' pripada provjerenim klasicima, a u katalozima gladiola navodi se kao kultivar uveden na tržište 1963. godine. Razvija uske, mačolike listove zasićene zelene boje i čvrstu cvjetnu stabljiku visoku obično 90–120 cm, a širina busena iznosi 10–15 cm. Klas u pravilu nosi više od 10 pupoljaka iz kojih se postupno otvara oko 10–14 krupnih ljevkastih cvjetova. Latice imaju blago valovit rub, a boja je zlatnožuta s izraženim crvenim ždrijelom i šarom na donjim laticama, pa je cvijet jasno uočljiv i iz daljine. Miris je uglavnom neizražen. U gredici dobro djeluje kao okomit naglasak među rudbekijama, mačjim metvicama, kaduljama i ukrasnim travama, a ističe se i u skupini od 5–9 gomolja istog kultivara. Za rez se stabljike režu kada se otvore prvi do drugi cvijet, a ostali cvjetovi otvaraju se u vazi. Biljka nije namijenjena konzumaciji.

Uzgoj:  Zahtijeva puno sunce, zaštićeno od jakog vjetra. Odgovara joj dublje, propusno, hranjivo tlo, idealno ilovasto-pjeskovito, s blago kiselim do neutralnim pH (pH 6,0–7,0). Ne podnosi teška, prevlažna tla. Prije sadnje preporučuje se obogatiti tlo kompostom, ali ne svježim stajskim gnojem. Gomolji se sade u proljeće (travanj–svibanj), nakon prestanka mrazeva, na dubinu od približno 8–12 cm. Za produljenje cvatnje gomolji se mogu saditi postupno u razmacima od nekoliko tjedana. Zalijevanje treba biti redovito, osobito u razdoblju rasta i cvatnje – tlo treba biti ravnomjerno vlažno, ali ne prevlaženo. Gnojidba je važna za bogatu cvatnju. Koristi se uravnoteženo gnojivo za cvjetnice, najbolje s višim udjelom kalija. Prekomjerna gnojidba dušikom potiče rast lišća nauštrb cvjetova. Malčiranje pomaže zadržati vlagu i suzbija korov. Gladiole nisu otporne na mraz. Nakon cvatnje i žućenja lišća gomolji se u jesen vade iz zemlje, čiste, suše i čuvaju preko zime na suhom, hladnom mjestu pri temperaturi od oko 5–10 °C. Stari gomolji zamjenjuju se novima koji se razviju tijekom sezone. Mogu biti osjetljive na gljivične bolesti i virusne infekcije, osobito pri uzgoju u teškim ili vlažnim tlima. Važni su redovita promjena staništa i zdrav sadni materijal. 

Više na: Upute za uzgoj lukovičastog bilja

Autor: Nikol | Revizija: 14.1. 2026