Gladiola 'Cera Corfinio' Gladiolus 'Cera Corfinio'

Detaljan opis proizvoda

Gladiola 'Cera Corfinio' - kultivar 'Cera Corfinio' pripada krupnocvjetnim vrtnim gladiolama koje se uzgajaju za rezanje i za okomiti naglasak u ljetnim nasadima. Na čvrstim stabljikama visokim 90–120 cm razvija uspravan klas ljevkastih cvjetova koji se otvaraju odozdo prema gore, pa jedan klas dulje ostaje ukrasan. Boja je pastelna, a krem osnovu nadopunjuje nježan ružičasti do ljubičasti veo i svjetlije grlo. Pri večernjem svjetlu ton se omekšava u sedefasti dojam. Površina latica je blago voštana, što poboljšava otpornost cvjetova na kišu. Listovi su sabljasti i sivozeleni, a busen je širok približno 15–20 cm. Miris je neizražen ili ga nema. Za rezanje se klasovi beru u fazi kada su obojena 1–2 donja cvijeta, kako bi se ostali postupno otvarali u vazi. U kompozicijama se dobro slaže s ukrasnim travama, bijelim rudbekijama, mačjom metvicom ili dalijama sličnih prigušenih tonova, a u toplom vremenu cvjetove posjećuju pčele. Gladiola (Gladiolus, vrtna gladiola Gladiolus × hybridus) je gomoljasta trajnica iz porodice perunika (Iridaceae), čije se središte rasprostranjenosti nalazi u južnoj Africi.

Uzgoj:  Zahtijeva puno sunce i položaj zaštićen od jakog vjetra. Odgovara joj dublje, propusno i hranjivo tlo, idealno pjeskovito-ilovasto, blago kiselo do neutralno (pH 6,0–7,0). Ne podnosi teška i prevlažna tla. Prije sadnje preporučuje se tlo obogatiti kompostom, ali ne svježim stajskim gnojem. Gomolji se sade u proljeće (travanj–svibanj), nakon prestanka mrazeva, na dubinu od približno 8–12 cm. Za produljenje cvatnje gomolji se mogu saditi postupno u razmacima od nekoliko tjedana. Zalijevanje treba biti redovito, osobito u razdoblju rasta i cvatnje. Tlo treba biti ravnomjerno vlažno, ali ne prevlažno. Gnojidba je važna za bogatu cvatnju. Koristi se uravnoteženo gnojivo za cvjetnice, najbolje s višim udjelom kalija. Pretjerana gnojidba dušikom potiče rast listova nauštrb cvjetova. Malčiranje pomaže zadržati vlagu i smanjuje rast korova. Gladiole nisu otporne na mraz. Nakon cvatnje i žućenja listova gomolji se u jesen vade iz zemlje, čiste, suše i čuvaju preko zime na suhom i hladnom mjestu pri temperaturi od oko 5–10 °C. Stari gomolji zamjenjuju se novima koji se razviju tijekom sezone. Mogu biti osjetljive na gljivične bolesti i virusne infekcije, osobito pri uzgoju u teškim ili vlažnim tlima. Važna je redovita promjena staništa i zdrav sadni materijal. 

Više na: Upute za uzgoj lukovičastog i gomoljastog bilja

Autor: Nikol | Revizija: 13.1. 2026