Gaura 'Siskiyou Pink' - Gaura lindheimeri 'Siskiyou Pink' Gaura lindheimeri 'Siskiyou Pink'

Detaljan opis proizvoda

Gaura 'Siskiyou Pink' - trajnica iz porodice pupoljkovki (Onagraceae), podrijetlom s juga SAD-a, gdje naseljava suhe prerije i pjeskovite rubove šuma. Kultivar 'Siskiyou Pink' pripada kultivarima koji su gauru u širem opsegu uveli u vrtnu uporabu. Prema stručnim uzgojnim izvorima u promet je uveden 1994. godine iz rasadnika Siskiyou Rare Plant Nursery u Medfordu u Oregonu, povezuje se s uzgajivačem Baldassareom Mineom, a nastao je kao ružičasto cvjetajuće odstupanje iz sijanca bijele gaure. Oblikuje busen uskih, kopljastih listova, a mladi izboji mogu imati vinski crven ton. Tijekom ljeta razvijaju se tanke, razgranate stabljike s metličastim cvatovima, a pojedinačni cvjetovi široki su otprilike 2–3 cm, četverolatični i nose duge, upadljivo istaknute prašnike. Cvjetovi su ružičasti, često s tamnijim pupoljcima, pa cvat djeluje nježno slojevito. Cvjetovi pružaju nektar oprašivačima, a lagan habitus dolazi do izražaja kao „tkajući“ element među trajnicama i ukrasnim travama. Lijepe kombinacije tvori primjerice s kaduljama, rudbekijama, stolisnicima i perovskijom. U našim uvjetima visina u cvatnji najčešće iznosi oko 60–100 cm, a širina 60–90 cm, u toplijim položajima i hranjivijem tlu može biti i viša, dok u sušim gredicama ostaje kompaktnija. Cvat je prikladan i za rezanje, a miris je neizražen. Kultivar se smatra jednom od otpornijih obojenih gaura, no općenito je kratkoživ i u dobrim se uvjetima može blago samozasijavati.

Uzgoj: Najbolje uspijeva na punom suncu u toploj, prozračnoj mikroklimi i u zavjetrini, gdje se duge cvjetne stabljike manje lome, a cvatnja traje dulje. Temelj uspjeha je propusno tlo s izvrsnom drenažom jer je zimsko prevlaživanje češći uzrok gubitaka od mraza, a dobro se pokazuje pjeskovito-ilovasti supstrat s dodatkom šljunka i pH vrijednosti otprilike 6,5–7,8. Zalijevanje je važno nakon sadnje i tijekom dugotrajne suše, nakon ukorjenjivanja otpornost na sušu je dobra, a višak vode povećava rizik od truleži korijena. Gnojidba je umjerena, u proljeće obično dostaje kompost ili manja količina uravnoteženog gnojiva s nižim udjelom dušika kako se biljke ne bi nepotrebno izduživale. Cvatnja najčešće traje od lipnja do listopada, a sadnja se u pravilu provodi od ožujka do listopada, ovisno o vremenu i dostupnosti, pri čemu je za jesensku sadnju povoljan suh i topao položaj. Nakon prvog vala cvatnje stabljike se često skraćuju za otprilike trećinu, što potiče daljnje grananje i nove cvjetove, a glavni rez obično se ostavlja za kraj zime ili rano proljeće. Za malčiranje se bira lagan, pretežno mineralni materijal, primjerice šljunak oko korijenova vrata, koji ne zadržava vlagu. Za uzgoj u posudi prikladna je dublja posuda od najmanje 20–30 l s drenažnim slojem i mineralnijim supstratom, a zimi je važno ograničiti prevlaživanje i zaštititi korijenovu grudu od naglog smrzavanja. Otpornost dozrelih biljaka na mraz najčešće se navodi oko -20 do -23 °C, prema nekim izvorima i do oko -25 °C, pri čemu je presudan suh zimski položaj. Početnicima se preporučuje sadnja u povišenu gredicu ili uz zid, gdje je toplije i suše. Od bolesti se pri pregustoj sadnji mogu pojaviti pepelnica i pjegavost lišća, a pri prevlaživanju trulež korijena, dok se od štetnika javljaju lisne uši i povremeno puževi na mladim biljkama. Preporučeni razmak sadnje je 50–60 cm, što odgovara otprilike 3–4 biljke po m².

Autor: Kristýna | Revizija: 26.01. 2026