Gajlardija 'Guapa Tango Bicolour' - Gaillardia aristata 'Guapa Tango Bicolour' Gaillardia aristata 'Guapa Tango Bicolour'

Detaljan opis proizvoda

Gajlardija 'Guapa Tango Bicolour'  - prerijska trajnica iz porodice glavočika, podrijetlom iz suhih stepa i otvorenih staništa Sjeverne Amerike. Kultivar 'Guapa Tango Bicolour' pripada modernoj kompaktnoj seriji Guapa sa skraćenim internodijima i čvršćim stabljikama, pa se cvjetne glavice drže iznad lisne rozete bez izraženog polijeganja. Biljka stvara gust busen visok oko 35–45 cm i širok 40–45 cm. Listovi su kopljasti, nježno dlakavi, srednje zeleni i na dodir blago hrapavi. Od lipnja do rujna pojavljuju se glavice promjera oko 6–8 cm s tamnijim središtem i jezičastim cvjetovima koji prelaze iz žute u ciglastocrvenu boju. Posebno dolaze do izražaja u kombinaciji s lavandom, mačjom metvicom, verbenom, perovskijom ili ukrasnim travama. Cvjetovi pružaju nektar i pelud te dobro služe i kao kratkotrajno rezano cvijeće, osobito za ljetne aranžmane. Bogat su izvor nektara i peluda za pčele i leptire, a u vazi se drže kao ljetno rezano cvijeće. U usporedbi s višim gajlardijama, koje narastu 0,6–0,8 m, zauzima manje prostora i lakše se održava u urednoj liniji obruba.

Uzgoj: Biljka najbolje uspijeva na punom suncu, idealno u toplijoj mikroklimi i u zavjetrini, jer dugu cvatnju potiče suh, prozračan položaj. Najprikladnije je lagano do pjeskovito-ilovasto tlo s izvrsnom drenažom, bez zimskog prevlaživanja, reakcije oko pH 6,5–8,0, a na teškim glinastim tlima pokazao se korisnim dodatak šljunka. Zalijevanje je važno nakon sadnje i tijekom dulje suše, a nakon ukorjenjivanja otpornost na sušu je visoka, dok prečesto zalijevanje povećava rizik od truleži korijena. Gnojidba je umjerena, u proljeće je dovoljan kompost ili mala doza gnojiva s manjim udjelom dušika kako bi stabljike ostale čvrste. Cvatnja obično traje od lipnja do rujna, a sadnja se u kontinentalnoj Hrvatskoj najčešće planira od ožujka do listopada, ovisno o dostupnosti biljaka i vlazi. Ocvale glavice redovito se uklanjaju, čime se produljuje stvaranje novih pupoljaka, a nakon sezone busen se skraćuje na 10–15 cm, pri čemu se glavna rezidba često provodi krajem zime ili rano u proljeće. Malč treba biti lagan i radije mineralan, jer debeo zimski pokrov oko korijenova vrata zadržava vlagu. Za uzgoj u posudi prikladna je dublja posuda od najmanje 10–15 l s debelim drenažnim slojem i mineralnijim supstratom, a zimi je korisno zaštititi posudu od prevlaživanja i jakog mraza. Otpornost na mraz kod dobro razvijenih biljaka najčešće se navodi oko -20 do -25 °C, u sušim položajima kratkotrajno i niže, no presudna je odvodnja. Među češće probleme ubrajaju se pepelnica, pjegavost lišća i u prevlažnom tlu trulež korijena, od štetnika lisne uši i puževi, a prozračan razmak sadnje i sunce znatno smanjuju poteškoće. Preporučeni razmak sadnje je 30–40 cm, što odgovara oko 6–11 biljaka po m², a nasad se nakon 3–4 godine često pomlađuje dijeljenjem ili zamjenom biljaka. 

Autor: Kristýna | Revizija: 26.01. 2026