Fejoa Feijoa sellowiana

Detaljan opis proizvoda

Fejoa - potječe iz planinskih područja južnog Brazila, Urugvaja i sjeverne Argentine. U domovini raste na sunčanim padinama i u otvorenim šikarama. Ova vrsta iz porodice mirtovki oblikuje gust, zimzeleni grm visine obično 2-3 m, a u toplim uvjetima i više. Listovi su kožasti, eliptični, s lica tamnozeleni, a s naličja pustenasti i srebrnastosivi, što biljci daje ukrasan izgled tijekom cijele godine. Od lipnja do srpnja otvaraju se pojedinačni cvjetovi promjera 3-4 cm s mesnatim bijelim do ružičastim laticama i upadljivim snopom karminskih prašnika. Latice su jestive i slatkog okusa. Plodovi dozrijevaju od listopada do studenog, jajoliki su, dugi 4-8 cm, sa zelenom kožicom i kremastim mesom ploda. Okus je aromatičan i podsjeća na spoj ananasa, jagode i metvice. Sadrže vitamin C, vlakna i polifenole. Za veći urod preporučuje se uzgoj dviju genetski različitih biljaka jer stranooplodnja povećava zametanje plodova.

Uzgoj:  Zahtijeva potpuno osunčan i topao položaj, idealno zaštićen od hladnih sjevernih i istočnih vjetrova. U uvjetima kontinentalne Hrvatske uspijeva prije svega u najtoplijim područjima ili u posudama koje omogućuju zimsku zaštitu. Tlo treba biti lagano do srednje teško, dobro propusno, s višim udjelom humusa i pH vrijednošću od približno 5,5-7. Dugotrajno prevlaživanje oštećuje korijenje, stoga se preporučuje drenažni sloj, osobito pri uzgoju u posudi. Zalijevanje treba biti redovito, ali umjereno, a supstrat se između dvaju zalijevanja treba blago prosušiti. U razdoblju intenzivnog rasta i stvaranja plodova preporučuje se prihrana gnojivom s višim udjelom kalija, koje potiče dozrijevanje drva i kvalitetu plodova. Sadnja na otvorenom provodi se od travnja do lipnja kako bi se biljka do zime dobro ukorijenila. Za veći i redovitiji urod preporučuje se sadnja dviju genetski različitih biljaka jer stranooplodnja povećava zametanje plodova. Rez se ograničava na prorjeđivanje i oblikovanje grma nakon berbe ili rano u proljeće, kada se uklanjaju slabi izboji i izboji koji zgušnjavaju krošnju. Otpornost na mraz kreće se približno od -12 do -15 °C, kratkotrajno može podnijeti i niže temperature, no u hladnijim područjima preporučuje se zaštita korijena debljim slojem malča i omatanje nadzemnog dijela netkanim agrotekstilom. Biljke uzgajane u posudama zimi se premještaju u svijetlu, hladnu prostoriju s temperaturom 2-10 °C uz smanjeno zalijevanje. Vrsta je razmjerno otporna na bolesti, a pri uzgoju u zatvorenom mogu se pojaviti crveni pauci ili štitaste uši, osobito pri suhom zraku.

Autor: Jana | Revizija: 17.2.2026