Eskalonija 'Gold Ellen' Escallonia 'Gold Ellen'

Detaljan opis proizvoda

Eskalonija 'Gold Ellen' - Escallonia laevis 'Gold Ellen' je kultivar svijetlog lišća koje prelazi od zlatnožute do žutozelene boje, dok sredinom lista ostaje tamnija zelena šara. Listovi su obično dugi 3–6 cm i fino napiljeni. Grm je gusto razgranat, blago lučno savijenih izboja, a u zrelosti doseže približno 1,5–2,5 m visine i širine. Od srpnja do rujna na vrhovima izboja razvija metlice kratko cjevastih ružičastih cvjetova veličine oko 1 cm, često blagog mirisa. Cvjetovi pružaju nektar i pelud te ih rado posjećuju pčele i leptiri, a svijetlo lišće ostaje dekorativno i izvan vremena cvatnje. U vrtnoj kompoziciji dobro se uklapa uz topli zid, u predvrt ili kao pozadina za trajnice i ukrasne trave. Zahvaljujući gustom grananju primjenjuje se i kao slobodno rastuća živica, u kojoj svijetlo lišće naglašava strukturu vrta i zimi. Eskalonije su zimzeleni grmovi iz južnog dijela Južne Amerike, osobito iz Čilea i Argentine, gdje u prirodi rastu na sunčanim padinama s dobro dreniranim tlom. U vrtovima se cijene zbog kožastih, sjajnih listova i duge ljetne cvatnje.

Uzgoj: Najbolje uspijeva na sunčanom do polusjenovitom položaju u zavjetrini, idealno uz zid koji ublažava temperaturne oscilacije i štiti od hladnog, isušujućeg vjetra. Odgovara joj propusno, humusno do ilovasto-pjeskovito tlo, stalno umjereno vlažno, ali bez zimskog prevlaživanja, a pH može biti kiseo, neutralan ili blago lužnat, orijentacijski 5,5–7,8. Grmovi se najčešće sade u proljeće od ožujka do svibnja ili u jesen od rujna do listopada. U prve dvije godine pokazalo se korisnim redovito zalijevanje tijekom suše i malčiranje korom ili šljunkom, koje stabilizira vlagu i štiti korijenje. Gnojidba je umjerena, u proljeće je dovoljan kompost ili uravnoteženo gnojivo, a višak dušika povećava rizik od promrzavanja izboja. Rez se obično provodi nakon cvatnje ili blago u rano proljeće kako bi se sačuvali cvjetni pupovi, a kod živica se oblikovanje rezom ponavlja 1–2 puta u sezoni, ovisno o rastu. Otpornost na mraz dozrelih biljaka u praksi se kreće približno između -10 i -15 °C. U hladnijim područjima preporučuje se zimska zaštita od golomrazice i vjetra, osobito kod mladih grmova, a biljke u posudama prezimljavaju na zaštićenom mjestu. Za živicu se preporučuje razmak sadnje od oko 50–70 cm, a za slobodnu skupinu približno 0,8–1,2 m. Od mogućih problema mogu se pojaviti štitaste uši, pjegavosti lista te pri dugotrajnom prevlaživanju i gljivične bolesti, zato su drenaža i strujanje zraka oko grma od ključne važnosti.

Autor: Nikol | Revizija: 10.2. 2026