Dvorežnjasti ginko 'Obelisk' Ginkgo biloba 'Obelisk'

Detaljan opis proizvoda

Dvorežnjasti ginko 'Obelisk' - impresivan i strukturno izražajan ukrasni kultivar, uzgojen zbog uskog, strogo uspravnog habitusa i izvrsne stabilnosti krošnje. Ovaj kultivar tjera tipično lepezasto lišće sa središnjim urezom, koje tijekom vegetacije ima svježe zelenu boju, a u jesen se oboji u potpuno čistu, blistavo zlatnožutu nijansu. U zrelosti oblikuje gusto stablo uske, stupaste do obeliskaste krošnje, koje doseže visinu od 6 do 10 metara uz vrlo vitku širinu. Najizrazitija odlika ovog kultivara je iznimno čvrsto grananje pod oštrim kutom prema gore, zbog čega stablo i bez ikakvog reza zadržava geometrijski precizan, toranjski oblik bez neželjenog razilaženja grana. Kultivar je vrlo cijenjen u suvremenoj vrtnoj arhitekturi jer u kompoziciju unosi vertikalni element uz minimalne zahtjeve za prostorom, a pritom u potpunosti zadržava poznatu žilavost ginka, poput visoke otpornosti na bolesti, gradski smog, sušu i mraz. U vrtnoj arhitekturi primjenjuje se kao luksuzni vertikalni soliter u minimalističkim vrtovima, kao idealan element za obrubljivanje staza i ulaza ili kao dio geometrijski posloženih drvoreda, gdje njegov strogi oblik prostoru daje red i eleganciju.

Dvorežnjasti ginko - Ginkgo biloba danas je vrlo popularno stablo čiji korijeni sežu duboko u prošlost i koje se ubraja među najstarija postojeća stabla. Potječe iz središnje i istočne Kine, iako je danas rašireno po cijelom svijetu. Doseže visinu do 25 m, a raste razmjerno sporo. U mladosti je uskog, piramidalnog oblika, a kasnije se krošnja širi. Dvorežnjasti ginko ima karakteristično lišće podijeljeno na dva režnja. Listovi su veći dio godine blistavo zelene, graškaste boje, a u jesen postaju jarko žuti, što stablu daje prekrasan jesenski izgled. Lišće je poznato i po simboličnom značenju i ljekovitim svojstvima. Ginkgo biloba je dvodomno stablo, što znači da postoje muška i ženska stabla. Muška stabla oblikuju izduženo stožast habitus, dok su ženska stabla niža i raširena. Plod je manja koštunica. Stablo je poznato ne samo po povijesnom značenju, nego se smatra i simbolom dugovječnosti, otpornosti i snage. U vrtovima se koristi zbog dekorativne vrijednosti i privlačnog lišća vrlo zanimljivog oblika. Otpornost i simbolično značenje čine ga omiljenim elementom vrtne arhitekture i botanike diljem svijeta.

Uzgoj: Najbolje uspijeva na punom suncu, raste i u polusjeni, ali je jesenska obojenost tada manje izražena. Odgovara mu propusno, ilovasto-pjeskovito do ilovasto tlo, od blago kiselog do lužnatog, približno pH 5,5–8,0, a dugotrajno prevlaživanje mu ne odgovara. Nakon sadnje važno je redovito zalijevanje u prvoj i drugoj sezoni, a nakon ukorjenjivanja ginko obično podnosi i dulja sušna razdoblja. Gnojidba je umjerena, u proljeće se primjenjuje kompost ili sporotopivo gnojivo za ukrasne drvenaste biljke, dok prekomjerna gnojidba dušikom potiče bujne izboje nauštrb dozrijevanja drva. Rez se uglavnom ograničava na odgojni u mladosti te na uklanjanje suhih ili ukriženih grana jer se krošnja oblikuje prirodno. Biljke u kontejneru sade se od ožujka do studenoga, a najprikladniji su proljeće i rana jesen, pri čemu se kod mladih stabala uobičajeno koristi potporni kolac. Uzgoj u posudi moguć je uglavnom u mladosti, uz naglasak na drenažu i zimsku izolaciju posude. Otpornost na mraz u praksi se navodi približno do -30 do -35 °C, a starija stabla podnose i niže temperature. Razmak sadnje bira se prema namjeni, u vrtu obično najmanje 5–8 m od drugih stabala i građevina, a u drvoredu približno 6–8 m.

Autor: Kamila | Revizija: 3. 6. 2026