Dvorežnjasti ginko 'Denise' Ginkgo biloba 'Denise'

Detaljan opis proizvoda

Dvorežnjasti ginko 'Denise' - vitki kultivar izrazito stupastog, fastigijatnog habitusa. Razvio se iz sijanca odabranog u Nizozemskoj, gdje ga je 2004. godine u Oudenboschu selekcionirao Frans van der Bom. Godine 2008. razmnožio ga je i imenovao rasadničar Ad van Aart. Rast je spor, no kultivar ipak zadržava čvrst terminalni izboj, a bočno grananje ostaje kratko, pa je krošnja iznimno uska. Nakon 10 godina obično doseže oko 2,5–3 m, a dugoročno može narasti do približno 8 m uz širinu od samo 0,5–0,6 m. Listovi su tipično lepezasti, ljeti zasićeno zeleni, a ujesen poprimaju ujednačenu, dugotrajnu zlatnožutu boju. U lipnju se pojavljuju neupadljivi žutozeleni muški cvjetovi, pa biljka ne donosi sjemenke neugodna mirisa. Zahvaljujući tome prikladna je uz mjesta za odmor, u predvrt, u drvorede, ali i kao okomiti naglasak uz trave i trajnice srebrnastog lišća. Mlade mladice svijetlosmeđe su boje, kasnije kora postaje sivosmeđa i s godinama izrazito izbrazdana. Listovi su široki 6–10 cm, često s plitkim urezom u sredini i finom, kožastom teksturom. Zlatnožuto obojenje obično nastupa u listopadu i studenom, a za hladnih noći vrlo je ravnomjerno, kao da je stablo upalilo uski stup svjetla.

Dvorežnjasti ginko - ginkgo biloba danas je vrlo popularno stablo čiji korijeni sežu duboko u prošlost i koje se ubraja među najstarije postojeće vrste drveća. Potječe iz središnje i istočne Kine, iako je danas rasprostranjeno diljem svijeta. Doseže visinu do 25 m, a rast je razmjerno spor. U početku je usko i piramidalno, a kasnije se krošnja širi. Dvorežnjasti ginko ima karakteristične listove podijeljene na dva režnja. Tijekom većeg dijela godine listovi su blistave, graškasto zelene boje, a ujesen poprimaju jarko žutu boju koja stablu daje prekrasan jesenski izgled. Listovi su poznati i po svom simboličnom značenju i ljekovitim svojstvima. Ginkgo biloba dvodomno je stablo, što znači da postoje muška i ženska stabla. Muška stabla razvijaju izduženo stožast habitus, dok su ženska stabla niža i raširena. Sjemenke s mesnatim ovojem podsjećaju na manju koštunicu. Stablo nije poznato samo po povijesnom značenju, nego se smatra i simbolom dugovječnosti, otpornosti i snage. U vrtovima se koristi zbog ukrasne vrijednosti i privlačnih listova vrlo zanimljiva oblika. Otpornost i simbolično značenje čine ga omiljenim elementom vrtne arhitekture i botanike diljem svijeta.

Uzgoj: Najbolje uspijeva na punom suncu, raste i u polusjeni, no jesenska boja tada je obično manje izražena. Odgovara mu propusno, ilovasto-pjeskovito do ilovasto tlo, od blago kiselog do lužnatog, otprilike pH 5,5–8,0, a dugotrajno prevlažno tlo nije prikladno. Nakon sadnje važno je redovito zalijevanje u prvoj i drugoj sezoni, a nakon ukorjenjivanja ginko obično podnosi i dulja sušna razdoblja. Gnojidba je umjerena, u proljeće se primjenjuje kompost ili sporotopivo gnojivo za ukrasne drvenaste biljke, a pretjerana gnojidba dušikom potiče bujne izboje nauštrb njihova dozrijevanja. Rez se uglavnom ograničava na odgojni u mladosti i na uklanjanje suhih ili ukriženih grana, jer se krošnja oblikuje prirodno. Biljke u kontejneru sade se od ožujka do studenog, a najpovoljnije je proljeće i rana jesen, uz mlada stabla obično se postavlja potporanj. Uzgoj u posudi moguć je ponajprije u mladosti, uz naglasak na drenažu i zimsku izolaciju posude. Otpornost na mraz u praksi se navodi približno do -30 do -35 °C, a starija stabla podnose i niže temperature. Razmak sadnje odabire se prema namjeni, u vrtu obično najmanje 5–8 m od drugih stabala i građevina, a u drvoredu približno 6–8 m.

Autor: Nikol | Revizija: 12.2.2026