Dvolapi ginko 'Saratoga' Ginkgo biloba 'Saratoga'

Detaljan opis proizvoda

Dvolapi ginko 'Saratoga' - estetski neponovljiv ukrasni kultivar koji se od uobičajenih ginka razlikuje ponajprije neobičnim lišćem i kompaktnijim rastom. Listovi su tipično lepezasti, ali imaju izrazito izdužene, zašiljene režnjeve i djeluju mnogo nježnije, gotovo „kovrčavo“. Tijekom sezone zasićeno su zeleni, a u jesen se boje u blistave zlatnožute nijanse. U zrelosti kultivar oblikuje sporije rastuće, uredno stablo s gustom, široko jajastom do zaobljenom krošnjom, koja obično doseže visinu od 6 do 9 metara. Najupečatljivije obilježje ovog kultivara upravo je posebna tekstura lišća, koja djeluje vrlo dekorativno i prozračno, pa je tražen među ljubiteljima detalja i zanimljivih vrtnih oblika. Visoko se cijeni zbog velike otpornosti, skromnih zahtjeva i sposobnosti da i uz sporiji rast zadrži uredan oblik, a kao i ostali ginkovi izvrsno podnosi gradsko onečišćenje, sušu, mraz i siromašnija tla. U vrtnoj arhitekturi primjenjuje se kao luksuzni soliter u srednje velikim vrtovima, kao upečatljiv element u blizini zona odmora, gdje se izbliza može promatrati zanimljiv oblik listova, ili kao dio raznolikih skupnih sadnji, u kojima stvara zanimljiv teksturni kontrast ostalim drvenastim biljkama.

Dvolapi ginko - Ginkgo biloba danas je vrlo popularno stablo čiji korijeni sežu duboko u prošlost i ubraja se među najstarija postojeća stabla. Potječe iz središnje i istočne Kine, iako je danas raširen po cijelom svijetu. Doseže visinu do 25 m, a rast mu je razmjerno spor. U početku je uskog, piramidalnog oblika, a kasnije se krošnja širi. Dvolapi ginko ima karakteristične listove razdijeljene na dva režnja. Većinu godine blistavo su zeleni, boje graška, a u jesen im se boja mijenja u blistavo žutu, što stablu daje prekrasan jesenski izgled. Listovi su poznati i po simboličnom značenju i ljekovitim svojstvima. Ginkgo biloba dvodomno je stablo, što znači da postoje muška i ženska stabla. Muška stabla oblikuju izduženo stožast habitus, dok su ženska stabla niža i raširena. Plod je manja sjemenka s mesnatim omotačem nalik koštunici. Stablo je poznato ne samo po povijesnom značenju, nego se smatra i simbolom dugovječnosti, otpornosti i snage. U vrtovima se koristi zbog dekorativne vrijednosti i privlačnih listova vrlo zanimljivog oblika. Otpornost i simbolično značenje čine ga omiljenim elementom vrtne arhitekture i botanike diljem svijeta.

Uzgoj: Najbolje uspijeva na punom suncu, raste i u polusjeni, ali je jesenska boja tada manje izražena. Odgovara mu propusno, ilovasto-pjeskovito do ilovasto tlo, od blago kiselog do lužnatog, pH približno 5,5–8,0, a dugotrajno prevlaživanje mu ne odgovara. Nakon sadnje važno je redovito zalijevanje tijekom prve do druge sezone, a nakon ukorjenjivanja ginko obično podnosi i dulja sušna razdoblja. Gnojidba je umjerena, u proljeće se primjenjuje kompost ili sporotopivo gnojivo za ukrasne drvenaste biljke, a prekomjerna gnojidba dušikom potiče bujne izboje nauštrb njihova dozrijevanja. Rez se uglavnom ograničava na odgojni rez u mladosti i uklanjanje suhih ili križajućih grana, jer se krošnja oblikuje prirodno. Biljke u kontejneru sade se od ožujka do studenog, a najpovoljnije je proljeće i rana jesen, uz mlada stabla obično se postavlja potporanj. Uzgoj u posudi moguć je ponajprije u mladosti, uz naglasak na drenažu i zimsku izolaciju posude. Otpornost na mraz u praksi se navodi približno do -30 do -35 °C, a starija stabla podnose i niže temperature. Razmak sadnje odabire se prema namjeni, u vrtu obično najmanje 5–8 m od drugih stabala i građevina, u drvoredu približno 6–8 m.

Autor: Kamila | Revizija: 3. 6. 2026