Dugoigličasta jela 'Pygmaea' Abies concolor 'Pygmaea'

Detaljan opis proizvoda

Dugoigličasta jela 'Pygmaea' - patuljasti zimzeleni kultivar kompaktnog, gustog i pravilno stožastog oblika. Raste vrlo sporo i nakon otprilike deset godina doseže približno 60 do 80 cm visine i sličnu širinu, zbog čega je idealna za manje vrtove, kamenjare, posude ili kao soliter. Iglice su meke, fino ljuskaste, plavozelene do srebrnastozelene, gusto obavijaju grane i ostaju ukrasne tijekom cijele godine. Kultivar zadržava prirodno kompaktan habitus i ističe se postojanom bojom i tijekom zime. Zahvaljujući sporom rastu ne zahtijeva puno održavanja i dobro podnosi oblikovanje rezom, no zbog sporije prilagodbe preporučuje se mlade biljke zaštititi od ekstremnog mraza.

Dugoigličasta jela zimzelena je četinjača iz porodice borova. Potječe iz planina zapadnog dijela Sjeverne Amerike. Stablo ima elegantan, stožast oblik i šiljaste iglice koje mogu biti u različitim nijansama zelene do plavozelene boje. Iglice su meke i duge, često dosežu duljinu do 5 cm. Abies concolor odlikuje se prekrasnim mirisom, osobito tijekom vrućih ljetnih dana, kada ispušta aromatičan miris smole. Ova vrsta jele obično naraste do visine od oko 20–30 m i oblikuje impozantna stabla sa širokim krošnjama. Prikladna je za uzgoj na različitim tipovima tla, no ponajprije joj odgovaraju dobro drenirana i blago kisela tla. Najbolje uspijeva na sunčanim do polusjenovitim položajima i obično je otporna na većinu bolesti i štetnika. Omiljen je izbor vrtlara i krajobraznih arhitekata zbog elegantnog izgleda i snažne prisutnosti u vanjskim prostorima. Vrlo se dobro uklapa u gradsko zelenilo, lijepo izgleda u kombinaciji s nekim trajnicama, patuljasti i niski kultivari prikladni su i za manje vrtove, veće kamenjare i zelenilo u posudama, a stupasti i povijeni kultivari djeluju kao efektni soliteri.

Uzgoj: Četinjača kojoj odgovara duboko, humusno, dobro propusno tlo neutralne do blago lužnate reakcije. Najbolje uspijeva na sunčanom do blago polusjenovitom položaju, zaštićenom od jakih i hladnih vjetrova, osobito kod mladih stabalaca. Sadnja je moguća od proljeća do jeseni, a pri skupnoj sadnji ili podizanju drvoreda preporučuje se razmak sadnje od najmanje 2–3 metra. Zalijevanje je nužno ponajprije u prvim godinama nakon sadnje i tijekom suše. Gnojidba se provodi uglavnom u proljeće, a prikladna su uravnotežena mineralna gnojiva ili organska tvar. Rez uglavnom nije potreban, uklanjaju se samo oštećene, suhe ili nepravilno rastuće grane, najbolje u razdoblju mirovanja vegetacije. Otporna je na mraz, dobro podnosi hladnije uvjete i prikladna je i za planinska područja s oštrijim zimama.

Autor: Lucie | Revizija: 16.1. 2026